Dolazak Luke Modrića u Milan mnogi su dočekali sa znatiželjom, poneki i sa skepsom, ali već nakon nekoliko utakmica postalo je jasno da je riječ o igraču koji i u četrdesetoj godini može radikalno podići razinu momčadi. Njegov izbor za najboljeg igrača Milana u listopadu nije rezultat nostalgije ni ‘romantiziranog’ poštovanja prema legendi, nego vrlo konkretnih i preciznih razloga zbog kojih je ta nagrada zaslužena.
Sitna, ali neprocjenjiva prednost
No, ne samo da je Modrić proglašavan najboljim u Milanu, mnogi ga u ovoj fazi sezone smatraju jednim od najozbiljnijih kandidata na najboljeg igrača sezone u Serie A. Izvadimo samo prosječnu ocjenu naših partnera sa SofaScorea, po kojoj je Modrić trenutačno drugi najbolji igrač s lige s prosječnom ocjenom 7,73, bolji je od njega, i to za samo 0,01, je jedino Interov veznjak Hakan Calhanoglu (ocjena 7,74). Kapetan hrvatske reprezentacije je među najboljim igračima lige u brojnim statističkim kategorijama, od dodavanja sve do presječenih dodavanja.
U sustavu koji preferira trener Milana Massimiliano Allegri, Modrić se pokazao idealnim ‘registom’, igračem kroz kojega teče svaki smisleni posjed lopte. On nije u Milanu da bi trčao više od drugih (iako i to zna odraditi kao da ima barem deset godina manje), nego da bi kontrolirao sve što se događa oko njega i da bi povezao linije na način kakav je ovoj momčadi dugo nedostajao.
U fazi izgradnje napada Modrić se spušta duboko, često pozicioniran tik ispred stopera, čime stvara stabilnu platformu za izlazak iz presinga, a oni koji prate karijeru Modrića znaju da je otpornost na presing vrlo vjerojatno i njegova najveća vrlina u igri. Njegov prvi dodir i orijentacija tijela omogućuju mu da okrene igru u pravom trenutku, a Milan tako može napredovati kroz teren bez gubitka ritma. Ono što posebno impresionira jest njegova sposobnost da postane “zidni” igrač u trokutima: prima loptu pod pritiskom, vraća je u optimalnom trenutku i oslobađa suigrača koji se ubacuje iz drugog plana. Ta sitna, ali neprocjenjiva tehnička prednost omogućuje Milanu da probija protivničke linije čak i u trenucima kada nema brojčanu nadmoć.
Njegova duga dodavanja još su jedna dimenzija koja je Milanu donijela važnu taktičku prednost. Modrić redovito prebacuje težište igre s jedne strane na drugu, najčešće prema ofenzivnim zvijezdama momčadi Rafaelu Leau ili Christianu Pulišiću, stvarajući situacije izolacije jedan na jedan. To je osnovni obrazac kojim Milan dolazi do najopasnijih situacija, a Modrićev osjećaj za trenutak (kada ubrzati, kada usporiti, kada ‘zamrznuti’ posjed) čini ga dirigentom cijelog napadačkog sustava. Nije slučajno da su se nakon njegovog dolaska protivničke momčadi počele povlačiti za korak dublje, svjesne da svaki pogrešno ustupljen prostor može rezultirati brzim prebacivanjem i opasnim napadom.
U obrambenoj fazi njegov doprinos možda je manje spektakularan, ali zaista jednako važan. Modrić savršeno razumije gdje treba stati da bi poremetio tok igre, ne ulazi u nepotrebne duele i rijetko gubi poziciju. Upravo to Allegri najviše cijeni, stabilnost. Kada se Milan brani u srednjem bloku, njegova uloga je kontrolirati središte terena kako bi stoperi ostali zaštićeni, a kada se osvoji lopta, on je prvi orijentir za prijelaz u napad. Tako posjed Milana nije kaotičan, nego kontroliran i logičan.
Suradnja sa suigračima
Važno je naglasiti da Modrićev učinak nije odvojen od ostatka momčadi. Uloga njegovih partnera, naprimjer Riccija kao povezivača ili pak Fofane i Loftus-Cheeka kao fizičke potpore te krilnih igrača koji šire teren, savršeno odgovara Modrićevoj ulozi. A ono što ih sve povezuje upravo je Modrićeva sposobnost da iz svakog suigrača izvuče dodatnu razinu. Milan tako djeluje kompaktnije, pametnije i sigurnije nego u mjesecima prije njegova dolaska. Naravno, dio zasluga treba dati i Allegriju i njegovom stožeru što su sve to primijetili, primijenili i standardizirali.
Zbog svih gore navedenih razloga, izbor navijača u glasanju za igrača mjeseca je logičan. Gledajući utakmice Milana u listopadu, vidi se da je Modrić bio prisutan u svakom važnom trenutku, bilo da je riječ o preciznom prekidu iz kojega je stigla asistencija, o kontroli ritma u trenucima pritiska, ili o jednostavnom, ali ključnom dodavanju kojim se otvara cijela strana terena. Modrićev učinak možda nije toliko glasan, posebice u generaciji koja samo mari za golove, ali je sveprisutan. Luka ne dominira statistikom koliko dominira strukturom utakmice. I upravo zato ga je Milan i doveo.
Otkako je navršio tu magičnu 40. koja se u nogometu rijetko ‘doživljava’, a uz to pruža ovakvu visoku razinu igre, nogometni svijet se sve više boji predviđati kad će se umiroviti. Ovakve igre nam daju dojam kao da je to u nekoj dalekoj budućnosti.
Powered by WPeMatico