Na Dušni dan, dok se većina prisjeća svojih najmilijih, Bošnjakovo brdo i Ćavarovo brdo u Širokom Brijegu ostaju nijemi svjedoci davnih bitaka i zaboravljenih grobova. Dvojica Širokobriježana jučer (nedjelja) su obišla grobove ovih vojnika koji su poginuli braneći Široki Brijeg.
Većina ih je posjećena tek nekoliko puta u osamdeset godina, kaže vodič Z. Bošnjak, dok pokazuje mjesta na kojima počivaju hrvatski i njemački vojnici poginuli u veljači 1945. godine.
Početkom veljače 1945. godine, Široki Brijeg bio je pod jakim partizanskim napadom sa sjeverne strane, s pravca Gostuše. Obrana grada bila je dobro organizirana i utvrđena, jer je grad bio ključan za odstupnicu njemačkih postrojbi koje su se povlačile iz jugoistoka prema Mostaru, a zatim dalje prema Sarajevu i Slavonskom Brodu. Branitelji su znali da je jedina odstupnica bila prema Mostaru, pa kanjonom Neretve dalje na sjever.
Na položajima oko Bošnjakovih kuća nalazili su se pripadnici Hrvatske vojske – ustaška Crna legija pod zapovjedništvom zapovjednika Nenadića iz Imotskog – te njemački vojnici. D. Bošnjak se prisjeća pojedinih imena: Ivan Markić iz Biograca, Ante Kosir s Uzarića, Žare Salavarda iz Knešpolja, vojnik Hrkać, Iko Bilinovac, te jedan mladi momak iz Duvna.
Na grobištima razasutim po brdima ostali su tragovi hrabrosti i tragedije: u Malim Selinama leži njemački vojnik čiji je grob partizanska jedinica ponovno zatrpala kad je shvatila da “nije njihov”.
U Senju, na Bošnjakovu brdu, mladi ustaša Bože iz Ljubuškog poginuo je u dvoboju na megdanu: Evo sina, rodila ga majka Ljubušanka!, navodno su bile njegove posljednje riječi, piše Bosnjakovo-brdo.info.
Posebno je potresna priča o Ivanu Tolju iz Ljubuškog, borcu Crne legije ranjenom 5. veljače 1945., koji je preminuo u podno brda u kući Anđe Mandić te je u blizini i pokopan. Njegov identitet utvrđen je tek 2012. godine, a posmrtni ostaci vraćeni obitelji nakon 67 godina.
Nisam mogao vjerovati da smo napokon pronašli brata, rekao je tada njegov brat Ljubo.
Na Donjoj njivi trojica zarobljenih Nijemaca strijeljana su nakon slavlja pobjede. Zapovjedila je partizanka: “Skinite sve sa sebe!”– i pobila ih, svjedoči D. Bošnjak, tada dječak.
Danas, križevi i kamenje podsjećaju na te mlade živote prekinute ratom. Oni su bili nečiji sinovi, braća, muževi. Zaslužuju da ih se sjećamo, poručuje Bošnjak.
Na zaboravljenim brdima Širokog Brijega i dalje vlada tišina — ali i dostojanstvo onih koji čuvaju uspomenu na zaboravljene.
Objava Tišina zaboravljenih: Neispričane priče grobova vojnika s Bošnjakova i Ćavarova brda pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.