U dirljivom i potresnom tekstu objavljenom na društvenim mrežama, pater Ike Mandurić osvrnuo se na povratak posmrtnih ostataka Jean-Michela Nicoliera, francuskog dragovoljca Domovinskog rata, ubijenog na Ovčari nakon pada Vukovara 1991. godine, čiji su posmrtni ostaci pronađeni na Ovčari nakon 34 godine traganja.
Obitelj je odlučila da će Jean-Michel biti pokopan u Vukovaru. Sprovod vukovarskog heroja Nicoliera, održat će se idućeg četvrtka u 13 sati na Memorijalnom groblju u Vukovaru
Svojom poetskom ispovijesti Mandurić je oživio uspomenu na Michela, mladića koji je iz Francuske došao braniti Hrvatsku, a čija je žrtva prerasla u simbol vjernosti, ljubavi i slobode.
„Michel! Dugo smo te čekali…”
„Dozivali smo te imenima ulica, trgova i mostova. Spomenicima, muralima, transparentima na utakmicama, po svim gradovima diljem Domovine, i po svem svijetu smo te dozivali, Michel. I imenima djece… A ti nisi dolazio”, započinje pater Ike, obraćajući se nestalom heroju koji je, kako piše, „nastavio postojati više nego što postoje svi krvnici, i više nego svi živi što ljubavi nemaju”.
Njegove riječi protkane su tugom, ali i dubokim poštovanjem prema žrtvi koja nikada nije bila zaboravljena. „Ti, i mrtav si živ. I nestao — sveprisutan, i stranac, a tako nam razumljivo govoriš”, poručuje Mandurić.
O smislu žrtve i tišini čekanja
U drugom dijelu teksta pater se pita zašto je Michel „toliko dugo čekao”, simbolično govoreći o godinama potrage za njegovim posmrtnim ostacima.
„Možda zato da dovoljno dugo promišljamo kako je žrtva velika. Ili si čekao da nastane novi naraštaj, čist od svega, koji će jedini moći razumjeti tvoj mladenački zanos”, piše Mandurić.
Dodaje kako je Michelova šutnja možda bila potrebna da Hrvati ponovno otkriju ideale koje je on utjelovio — vjeru, hrabrost i čistu ljubav prema domovini.
„Da nam sva Hrvatska bude sveta”
Pater Ike Michelovu prisutnost pretvara u duhovnu stvarnost, u misao koja posvećuje svaku hrvatsku livadu, svaki pedalj zemlje:
„Da se onda nad svakom poljem i stazom pitamo nije li nam možda baš tu pod nogama tvoj grob? – kako bi nam sva Hrvatska bila sveta.”
A kada spominje Michelovu majku, Francuskinju Lyliane Fournier, koja ga je desetljećima tražila, tekst postaje gotovo molitva: „Pred silom kojoj otpora ni na zemlji ni nebu nema, pred dozivanjima neprestanim majčinim popustio… Pa te je, nakon svih tvojih tvrdoglavosti, konačno smekšala.”
Poruka današnjim naraštajima
U završnici Mandurić upućuje snažnu poruku živima, svima koji su zaboravili na veličinu domoljublja i žrtve:
„O, baš nam trebaš danas, da nas odljubiš od nas samih, i naših sebičnosti. Nauči nas da oni koji nemaju za što umrijeti, nemaju za što ni živjeti.”
Njegove riječi odzvanjaju kao duhovni poziv – da se Michel ne pamti samo po smrti, nego da nas i danas nadahnjuje životom i vjerom koju je svjedočio.
„Pričaj nam, vječni, nevini dječače, onim osmijehom prkosnim smrti. I kako se mrtav živi.”
Jean-Michel Nicolier, rođen u Vesoulu u Francuskoj, došao je u Hrvatsku kao 25-godišnjak, pridružio se obrani Vukovara i poginuo 20. studenoga 1991. godine.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su više od trideset godina kasnije, a Hrvatska mu je dodijelila odlikovanje Red kneza Domagoja s ogrlicom i status hrvatskog branitelja.
Njegov povratak nije samo povratak jednog tijela, nego povratak ideala na kojima je Domovina iznikla.
Objava Potresne riječi poznatog svećenika: ‘Zašto si čekao, Jean-Michel?’ pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.