Prije 14 godina, kad je utemeljio Humanitarnu udrugu „Fra Didak Buntić“, fra Miljenko Mika Stojić vjerovao je da će zajedništvo i dobra volja ljudi omogućiti izgradnju doma za starije i nemoćne. Danas, 2025. godine, priznaje – da je bilo više sloge, dom bi već postojao.
– Teško je probuditi svijest ljudi da sami sebi učine dobro. Socijalna dimenzija kod mnogih još uvijek zaostaje u razvoju u odnosu na ono što imamo i što bismo mogli učiniti – ističe fra Mika.
Rođen 12. prosinca 1960. u Dragićini kod Čitluka, ovaj franjevac i humanitarac dugi niz godina posvećen je djelovanju među najpotrebnijima. Bio je ravnatelj Caritasa BiH (2010.–2013.), povjerenik za Svetu Zemlju u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, a danas djeluje kao voditelj Hrvatske katoličke misije Frauenfeld u Švicarskoj.
„Pozivi se slabo čuju, potrebe su sve veće“
– Moji snovi iz 2011. i stvarnost 2025. godine znatno se razlikuju. “Sanjao” sam puno toga lijepog i pozitivnog, ali pozivi na solidarnost teško dopiru do ljudi. Potrebe su svaki dan sve veće. Mnogi se sjete pomoći tek kad ih osobno zadesi bolest, patnja ili siromaštvo – govori fra Mika.
Ističe kako je zahvalan svima koji su pomogli Udruzi, posebno onima koji su ostali uz nju od samih početaka:
– Imamo ljude i jednu tvrtku koji nas prate od prvog dana, kao i volontere koji nam omogućuju da funkcioniramo. Zahvaljujem i Udruzi „Kap ljubavi“ iz Tomislavgrada, koju vodi fra Jozo Radoš Đoka, te Draženi Perković, na suradnji i pomoći.
Ipak, smatra da se društvena svijest mora mijenjati:
– Ljudi se teško pokreću kad je u pitanju opće dobro. Pogledajte samo naše ceste i šume pune smeća – to pokazuje koliko se teško odazivamo na akcije. Tako je i s dobrotvorstvom: teško se probija naprijed. Isti oni koji ne slušaju moje poticaje često me kasnije zovu kad im zatreba pomoć.
„Da smo bili složni, imali bismo svoj dom“
Udruga „Fra Didak Buntić“ tijekom godina pomogla je mnogim obiteljima, bolesnima i starijima, no fra Mika žali što nije ostvaren njegov davni plan – izgradnja doma za starije i nemoćne.
– Kad smo pokrenuli Udrugu, govorio sam da nam neće biti problem sagraditi dom ako budemo složni i aktivni na širem području. Nažalost, to se nije dogodilo. A u 14 godina mogli smo sagraditi vlastiti dom koji bi djelovao djelomično po uobičajenim uvjetima, a djelomično za najsiromašnije – donacijski.
Fra Mika podsjeća na visoke cijene smještaja u postojećim domovima:
– U Čapljini, u domu “Betanija”, cijena je od 1330 do 1500 KM, a u Ljubuškom, u domu “Sveti Josip”, od 1250 do 1600 KM mjesečno, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika. Kako će netko s mirovinom od 620 KM platiti taj dom? Da smo bili složni, danas bismo mogli pomoći takvima.
„Zdravi neka budu zahvalni – i neka pomognu“
Na kraju razgovora, fra Miljenko upućuje apel svima koji mogu pomoći:
– Zahvaljujem svim donatorima koji su nas podržavali i pozivam sve ljude dobre volje da otvore svoje srce i pomognu – bilo nama, bilo nekoj drugoj ustanovi. Zdravi ljudi trebaju biti sretni i Bogu zahvalni na zdravlju, ali i dopustiti da ih dotakne tuđa bolest i patnja.
Posebno zahvaljuje volonterima i suradnicima Udruge, a osobitu zahvalnost izražava mons. Karlu Višatickom, generalnom vikaru Banjolučke biskupije:
– Mons. Višaticki nam je posljednje tri godine pomogao nabaviti mnogo bolničkih kreveta, koje smo dijelili i drugim udrugama. Ako Bog da, nabavit ćemo još 30 kreveta za Dom za starije koji se gradi u Busovači, u sklopu Udruge „Dar srca“. Taj će dom biti besplatan za najsiromašnije korisnike.
– Time želimo pomoći onima koji imaju manje mogućnosti od nas, ali – očito – više srca, zaključuje fra Miljenko Mika Stojić.
Objava Fra Miljenko Mika Stojić: “Neki ljudi saznaju da postoje bolest, patnja i siromaštvo tek kad ih osobno snađe” pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.