Kada vidiš dijete koje prvi put jede topli obrok i smije se, znaš da se svaki trud isplati, govori Suzana Kozina, jedan od osnivačica humanitarne udruge Putokaz za Afriku, koja već osam godina pomaže djeci u Ruandi, a ove su godine prikupili rekordne količine hrane i drugih potrepština.
Hrvatska humanitarna udruga Putokaz za Afriku, koju su 2018. osnovale Elizabeta Suzana Kozina iz Klisa i Slavica Gašparović iz Slavonskog Broda, djeci nastoje zadovoljiti osnovne životne potrebe a ove su godine prikupili su rekordan broj donacija – u tonama hrane, odjeće, školskog pribora i druge opreme.
Tijekom listopada, kada članovi udruge tradicionalno borave u Ruandi, dostavit će oko 14 tona riže, 12 tona graha, više od 300 madraca, više od tisuću pari papuča, gotovo dvije tisuće tanjura i žlica, više od tri tisuće sapuna, stotine ruksaka i prostirki, 454 koze, 67 jarčeva i tri krave. Donacije se raspodjeljuju uz prisustvo roditelja, učitelja i ravnatelja škola, a cilj je, kažu u udruzi, da svako dijete dobije barem osnovnu sigurnost – obrok, odjeću i mogućnost školovanja.
“Svaki taj paket hrane znači još jedan dan bez gladi, još jedan osmijeh djeteta koje može učiti i sanjati” kaže Suzana Kozina. „Kada vidiš dijete koje prvi put jede topli obrok i smije se, znaš da se svaki trud isplati”, poručila je.
Od male Facebook grupe do humanitarne mreže
Ideja o pokretanju Putokaza za Afriku rodila se 2017. godine tijekom humanitarne misije u Ruandi. “Nismo ni znale gdje smo došle, ali smo odmah počele pomagati s jednom željom – da hrana dođe do djece“, prisjećaju se Suzana i Slavica.
Prvi oblici pomoći krenuli su s malom Facebook grupom s kojom su dijelile iskustva i fotografije, a danas stranica broji više od 23 tisuće pratitelja. Ljudi su prepoznali iskrenost i emociju njihovih priča, počeli ih pratiti, a ubrzo su se pojavili i prvi donatori. Donacije se prikupljaju isključivo od pojedinaca koji samostalno financiraju rad udruge, bez sudjelovanja kompanija ili institucionalnih donatora.
Program udruge temelji se na sustavu kumstava, gdje kumovi tijekom cijele godine pomažu djeci novčanim donacijama prema vlastitim mogućnostima – mjesečno, tromjesečno godišnje ili jednokratnom uplatom.
Mjesečnom donacijom od 13 eura mogu osigurati hranu, školsku uniformu, bilježnice, pribor te tako zaštititi djecue od fizičkog rada.
Uz redovite donacije, jednom godišnje organizira se i posebna namjenska akcija kojom se prikupljaju sredstva za pomoć cijeloj obitelji, primjerice za kupnju koza, krava, madraca, hrane, riže, graha i drugih osnovnih potrepština.
“Naši kumovi nisu samo donatori, oni su obitelji djeci u Ruandi. Djeca znaju njihova imena, pišu im pisma i šalju crteže. To je odnos koji nadilazi granice”, objašnjava Gašparović.
Kumstvo koje mijenja živote
Putokaz za Afriku pomaže djeci u više od 70 internata, 11 škola i šest vrtića, a kroz njihove je programe do sada prošlo više od 7.600 djece. Glavni program udruge temelji se na sustavu kumstava, kojim
Udruga trenutačno ima oko 2.600 aktivnih kumova, a kroz godine ih je bilo preko 8000. Kumovi dobivaju povratne informacije o djetetu i njegovu napretku.
Djeca uključena u program redovito ostvaruju najbolje rezultate na nacionalnim ispitima u Ruandi. “Najveće zadovoljstvo dolazi kroz promjene koje se vide kod djece, kako odrastaju, završavaju škole i postaju uspješni mladi ljudi”, ističe Gašparović.
Među kumovima i ambasadorima udruge ističu se brojne poznate osobe – književnik Enes Kišević, nogometni trener Nenad Bjelica, glazbenici Mrle i Ivanka Mazurkijević, Neno Belan, Marina Tomašević. U Putokazu kažu kako su naročito ponosni na podršku nedavno preminulog pjavača Halida Bešlića, koji je od početka “svojim srcem i glasom” pomagao njihovu misiju.
Misije na terenu – između suza i osmijeha
Tijekom svog boravka u Ruandi članovi udruge obilaze škole i internate, donose donacije i nadziru projekte poput izgradnje farmi životinja i spremnika za vodu. “Djeca nas dočekuju s pjesmom i plesom, s izvještajima o uspjehu u školi. Ti trenuci su dirljivi, ali bude i teških – kada čujemo priče o gubitku, gladi ili bolesti”, opisuje Gašparović.
Suzana Kozina dodaje da su najveći izazovi logistika, sigurnost i spora administracija. “Djeci treba pomoć sada i odmah, a papirologija zna trajati godinama, ali najvažnije je ostati fokusiran na cilj, odnosno pomoć djeci”, kaže.
Udruga se posebno ponosi primjerima mladih koji su, zahvaljujući kumstvu, uspjeli završiti školovanje i nastaviti studij. Među njima su Joselyne Uwanyirigira, koja danas studira računalne znanosti, i Emmanuel Iradukunda, student menadžmenta.
“Putokaz mi je promijenio život. Studij mi pomaže ostvariti snove“, poručila je Joselyne. Emmanuel dodaje: “Zahvaljujući Putokazu danas studiram. Oni su promijenili život meni, mojoj obitelji i prijateljima.”
Kozina naglašava kako su to su trenuci zbog kojih zna da sve što radi ima smisla. “Kad vidiš da je jedno dijete izašlo iz kruga siromaštva i sad pomaže drugima, znaš da si promijenio svijet ili barem jedan njegov mali dio”.
Sljedeći koram ima je uložiti u sadnju voćnih sadnica i razvoj farmi kokoši i zečeva u školskim dvorištima, kako bi se poboljšala prehrana djece koja su ranije jela uglavnom ugljikohidrate.
“Želimo da svaka škola ima svoju malu farmu i voćnjak i da djeca uče uzgajati i prehranjivati se na održiv način”, kaže Gašparović, piše Vera Kadijević za Hinu.
Objava Hrvatske humanitarke: Sreća je vidjeti dijete koje prvi put jede topli obrok pojavila se prvi puta na Pogled.ba.