YouTube kanal Marka Brkića – Glas Hercegovine, prvi kanal posvećen pričama iz srca Hercegovine, nastavlja donositi autentične video reportaže o ljudima koji svojim životom svjedoče duh i tradiciju ovoga kraja. Riječ je o mjestu gdje obični ljudi pričaju neobične priče, a svaka od njih čuva djelić hercegovačke duše.
Ovoga puta Glas Hercegovine donosi toplu i istinsku priču o Zoranu – Zoki, čobanu s Goranaca koji već punih 24 godine vjerno čuva svoje stado – i to ne malo. Zoka danas pazi na oko 300 ovaca, dvadesetak koza i ostatak janjadi, što zajedno čini blizu 400 grla stoke. Uz njega su i osam pasa čuvara, koji neumorno paze i njega i stado, bilo da je sunce ili snijeg, piše Goranci online.
Zoran je prije rata radio u „Sokolu“, poznatom mostarskom industrijskom gigantu, a od vremena rata posvetio se čuvanju ovaca. Ono što je mnogima bio samo sporedan posao ili prolazna zanimacija, za Zorana je postalo životni poziv.
Zoka ne čuva samo svoje ovce, nego i stado obitelji Skoko, koja se, uz obitelj Puljić, ubraja među rijetke na Gorancima koje se još uvijek bave ovčarstvom i stočarstvom. Imaju krave i konje, a od mlijeka prave sir – nekad i ovčji, dok su dolazili supružnici iz Nevesinja pomagati u preradi.
„Ljeti se ustane oko 5 sati ujutro, zimi oko 6. Bilo je vremena kad smo imali i po 500–600 ovaca,“ priča Zoka dok pogledom prelazi preko pašnjaka koji se protežu podno Čabulje.
„Danas ih je manje, ali posla i dalje ima jednako. Ovca je pokora – zahtjevna je, moraš biti uz nju svaki dan. Nema ni zime ni ljeta kad čoban ne ide za stadom.“
Zoka pamti i 2010. godinu, kad je zbog vakcinacije morao prebrojati svaku ovcu – tada ih je bilo čak 650. Danas ih je manje, ali ljubav prema poslu ostala je ista. Zimi, kaže, nema velikih snjegova, pa se ovce hrane sijenom i borave oko tora, dok s prvim proljetnim suncem kreću opet na ispašu.
Na Gorancima je danas, nažalost, sve manje čobana. „Nema više tko da čuva. Ljudi neće, ode se u grad, a ovo je život koji traži čovjeka da mu se potpuno posveti,“ kaže Zoka, pomalo sjetno, ali s ponosom u glasu.
Njegova priča, kao i mnoge druge koje donosi kanal Glas Hercegovine, podsjetnik su da Hercegovina nije samo kamen i suša, nego i upornost, vjera i ljubav prema zemlji i životinjama.
Zokina svakodnevica – miris jutra, blejanje ovaca, zvuk zvonaca i vjerni psi uz tor – slika je života koji polako nestaje, ali koji zaslužuje biti zapisan, ispričan i sačuvan.
Pogledajte cijelu priču na YouTube kanalu “Glas Hercegovine” – tamo gdje obični ljudi pričaju neobične hercegovačke priče.
Objava VIDEO Priča o Zoranu – pastiru koji već 24 godine čuva stotine ovaca na Gorancima pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.