Potpredsjednik Vlade i hrvatski ministar branitelja Tomo Medved odlikovat će danas u Vitezu postrojbe Hrvatskoga vijeća obrane koje su sudjelovale u završnim vojnim operacijama Maestral i Južni potez, kojima je srpska strana bila prisiljena doći na pregovore koji su mjesec dana poslije okončani u Daytonu. Trideset godina poslije, uz sve nesavršenosti, američki mirovni plan koji su potpisali predsjednici Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević i dalje jamči mir, sigurnost i stabilnost, piše Večernji list BiH. Brojni i danas postavljaju pitanja što bi bilo da se ušlo u Banju Luku. Tu vrstu dvojbe srušili su Amerikanci koji su rekli službenom Zagrebu i Hrvatima da zastanu na položajima 23 kilometra od današnjeg glavnog grada entiteta RS. O posve razbijenim linijama obrane, a što je najvažnije i izgubljenome moralu, svjedoče izvješća CIA-e i Parlamentarnoga odbora Ujedinjenog Kraljevstva iz listopada 1995.
CIA-in dokument
Danas deklasificirani dokument CIA-e pod nazivom “C05 962116” od 24. listopada 1995. godine opisuje kako su srpske snage u tom području bile pod stalnim napadima od hrvatskih, što je dovelo do destabilizacije i potpunog povlačenja prema Banjoj Luci. Također se navodi da su hrvatske snage bile u mogućnosti napredovati prema Banjoj Luci, no da je to zaustavljeno. Javno je razloge CIA zatajila iako je iz više izvora poznato kako je upravo američka administracija rekla – “ne dalje”. A to je značilo i završetak operacije Južni potez, koja je počela 8. listopada 1995. godine. Iako su hrvatske snage došle na svega 23 kilometra od Banje Luke, operacija je prekinuta pod velikim međunarodnim pritiskom, što je iz temelja promijenilo politički krajobraz, ali i vojnu situaciju na terenu. Kao podrška napadu, hrvatske postrojbe HVO-a, HV-a i specijalnih jedinica, uz pomoć izvidničko-diverzantskih satnija, trebale su osigurati uspješno napredovanje na više smjerova. Od samog početka operacija je bila obilježena značajnim vojno-strateškim uspjesima. Snage 1. gardijske brigade HVO-a i 126. diverzantske pukovnije postigle su prve uspjehe na južnom dijelu bojišnice, dok su se ostale postrojbe suočavale s teškim i žestokim otporom srpskih snaga. Dojam da operacija napreduje prema planu bio je očigledan, no susret sa srpskim protivnicima, koji su se žestoko branili, dovodio je do odgađanja brzog uspjeha. Do 9. listopada 1995. godine napredak je bio uglavnom koncentriran na smjeru 126. dp, koji je nastavio probijati srpsku obranu. Preostale postrojbe, uključujući 7. i 4. gardijsku brigadu HV-a, napredovale su, ali ne bez značajnih gubitaka. U drugome dijelu listopada dolazi ključni trenutak operacije i do sloma srpske obrane. Postrojbe II. gardijske brigade HVO-a i 7. brigade HV-a uspjele su napredovati prema hidroelektrani Bočac, dok su se druge snage približavale južnim dijelovima planine Manjače. Istovremeno, 1. HGZ je oslobodio Čađavicu, a 126. dp osigurao bočne pozicije za zaštitu napredovanja ostatka snaga.
Prekinuli nakratko struju
Zauzimanje hidroelektrane Bočac te kratki prekid napajanja električnom energijom bio je jasan znak svima u Banjoj Luci koji su sumnjali da je “neprijatelj” blizu. Iz toga grada počela je već evakuacija civila. U akciji je oslobođeno 800 četvornih kilometara teritorija, a bojišnica je bila postavljena svega 23 kilometra od Banje Luke. Iako je vojna situacija bila očito u korist hrvatskih, ali i i bošnjačkih snaga, politički pritisak na vođe Hrvatske postao je nepodnošljiv. Na međunarodnoj sceni slanje hrvatskih snaga u Banju Luku smatralo se vrlo rizičnim. Prema izjavama američkih dužnosnika, daljnje napredovanje prema Banjoj Luci moglo bi dovesti do početka nove izbjegličke krize, ali i izazvati izravnu intervenciju jugoslavenske vojske, što bi moglo izazvati širi sukob u regiji. Na temelju tih upozorenja međunarodna zajednica, uključujući SAD i EU, vršila je snažan pritisak na hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana da obustavi napad, čime je spriječena nova eskalacija rata. Iako je vođena uspješna vojna operacija koja je rezultirala oslobađanjem strateških točaka i uspostavljanjem crte bojišnice blizu Banje Luke, politički pritisak doveo je do smirivanja bojišnice i okončanja napada. HV i HVO napravili su posao na terenu koji su za pregovaračkim stolom kapitalizirali Amerikanci. To je bio ključan trenutak za finalizaciju političkih pregovora, a Daytonski mirovni sporazum postao je neizbježan ishod tih vojnih i političkih kalkulacija.
Powered by WPeMatico