Pozitivna strana novog sustava fiskalizacije jest mogućnost nižih troškova. Softver za fiskalizaciju u zemljama regije stoji od 10 do 20 KM mjesečno, dok bi hardver postao prošlost. Međutim, gospodarstvenici strahuju da bi dvostruki sustav – e-fiskalizacija i e-račun – mogao donijeti dodatna opterećenja. Poseban je problem to što u Republici Srpskoj e-račun nije obvezan, pa bi poslovanje među entitetima bilo dodatno otežano. Olakšica nema ni za tvrtke koje posluju s inozemstvom. One, primjerice, očekuju da sustav prepoznaje račune na engleskom jeziku uz b/h/s jezike, no to nacrtom nije predviđeno.
Temelj novog sustava je tzv. clearance model – svi računi moraju u realnom vremenu proći kroz centralnu platformu Porezne uprave kako bi postali važeći. Time kvaliteta internetske veze na poslovnom računalu postaje presudna. Ovakav model koriste Hrvatska, Slovenija, Srbija i Crna Gora. On može smanjiti sivu ekonomiju, ali je tehnički zahtjevan i osjetljiv kod gotovinskih plaćanja. Pozdravlja se prijedlog Udruge poslodavaca FBiH (nije uvršten u nacrt) da reklamacije računa budu izdane kao računi s negativnim predznakom, što bi uvelike pojednostavilo postupak koji je trenutačno noćna mora korisnika fiskalnih kasa.
Pragovi su posebno sporna točka: nacrt predviđa da fizičke osobe s godišnjim prihodom većim od 5.000 KM ulaze u fiskalni sustav. Kritičari predlažu viši prag – 12.000 KM – što odgovara minimalnoj godišnjoj plaći, kako se povremene manje transakcije građana ne bi tretirale kao poslovna aktivnost. Primjerice, građanin koji proda rabljeni automobil za 20.000 KM morao bi transakciju registrirati kroz sustav i platiti porez. S druge strane, pri kupnji putem web shopa građanin bi mogao sam sebi izdati račun.
Veliko nezadovoljstvo izazvala su i izuzeća. Vjerske zajednice ne moraju fiskalizirati pogrebne usluge koje naplaćuju (kategorija S), dok privatni pogrebnici tu obvezu imaju. Od fiskalizacije su oslobođeni i priređivači igara na sreću, kladionice, prodavatelji ulaznica, poštanski operateri i prodavatelji internet domena. Dok su jedni izvan sustava, drugi gospodarstvenici i građani pod punim su obvezama. Komentatori to ocjenjuju diskriminacijom i povlaštenim tretmanom.
Dodatna dilema odnosi se na plaćanja. Kartična plaćanja definirana su kao “gotovinska”, što donekle vrijedi u trgovini, ali nije u skladu sa stvarnim uvjetima e-trgovine i poslovnih kartica. Bankama se nameće obveza da svaku transakciju prethodno provjeri i odobri Porezna uprava. Pitanje je hoće li se time stvoriti monopol jednog proizvođača softvera i nekoliko posrednika o kojima bi ovisili svi gospodarstvenici – što već sada podsjeća na oligopol.
Europska iskustva i modeli fiskalizacije
Posebno zanimljiva je rasprava o motivaciji građana. Nacrt zakona predviđa kažnjavanje kupaca koji ne čuvaju račune, iako to inspekcije nikada nisu primjenjivale. Stručnjaci smatraju da bi učinkovitiji pristup bio nagrađivanje. Iskustva Portugala, Malte i Slovačke pokazuju da lutrije s računima mogu potaknuti građane da traže fiskalne račune – kada račun postane “loto listić”, porezna disciplina značajno raste, makar i privremeno.
Danas se u Europi primjenjuju tri osnovna modela fiskalizacije:
-
Clearance model – dominantan u zemljama Zapadnog Balkana i dijelu Srednje i Istočne Europe (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Albanija, Crna Gora, Slovačka, Mađarska, uskoro i BiH). Svaki račun prolazi kroz centralnu platformu porezne uprave u realnom vremenu. U tim državama udio sive ekonomije iznosi 25% BDP-a u Hrvatskoj, 33% u BiH i čak 34% u Albaniji.
-
Kontrolni model (hardver + softver), koji trenutačno koristi BiH, a uskoro napušta. Prisutno je u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj i Francuskoj. Oslanja se na fiskalne uređaje i naknadno slanje podataka, bez obveznog real-time clearancea. U tim zemljama siva ekonomija kreće se između 9% BDP-a u Austriji, 11% u Njemačkoj i 22% u Poljskoj.
-
Zemlje bez fiskalizacije – s visokom poreznom disciplinom i niskim udjelom sive ekonomije (Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, nordijske zemlje). Tamo bi uvođenje fiskalizacije bilo skuplje od samog problema, jer je udio sive ekonomije tek 7–11% BDP-a.
Nacrt zakona o fiskalizaciji u FBiH otvara prostor za modernizaciju, ali i niz nedorečenosti. Ako država uspije zadržati troškove niskima, uskladiti entitetske razlike i izbjeći diskriminaciju među djelatnostima, zakon može biti koristan korak naprijed. U suprotnom, riskira pretvaranje u skup administrativni teret.
Fiskalizacija nije samo tehničko, nego i pitanje povjerenja između države, gospodarstva i građana. Ključno je i financiranje – hoće li trošak pasti na državni proračun, EU fondove ili nove dugove? Ako iskustva susjednih zemalja govore da javni podaci o stvarnim troškovima ne postoje, lako je zaključiti da je riječ o zahtjevnom i skupom procesu.
Objava Nacrt zakona o fiskalizaciji: E-fiskalizacija u FBiH – modernizacija ili novi teret za gospodarstvenike? pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.