Postoje ljudi koji su svojim osebujnim načinom života, umjetničkim i društvenim djelovanjem, postali simboli nekog grada, poistovjetivši se tom svojom jedinstvenom osobnošću i prepoznatljivim stvaralačkim duhom s podnebljem u kojem su se rodili i rasli te s njime s vremenom srasli. Mnogo je onih koji su postali simboli grada Mostara kao umjetnici, kulturni radnici, humanitarci…, a Zijada Zekić objedinjuje sve to u jedinstvenoj i nadahnjujuće kreativnoj osobnosti. Ova istaknuta mostarska kulturna djelatnica, umjetnica i žena koja se već godinama aktivno bavi humanitarnim radom, iako je u mirovini, ne miruje, već nastavlja stvarati i darovati svoje humano srce. Ona i dalje slika i piše, možda i više nego prije umirovljenja, a neizostavna je posjetiteljica svih kulturnih zbivanja u Mostaru.
Zijada Zekić priznata je mostarska umjetnica, slikarica, pjesnikinja i humanitarka koja se godinama bavi primijenjenom umjetnošću i umjetnošću uopće. Dobitnica je brojnih priznanja, kako za vlastiti rad tako i za promociju drugih umjetnika, ali i za neumorno praćenje kulturnih događaja u gradu na Neretvi. Rođena je u Mostaru, gdje je završila osnovnu i srednju školu, a Pedagošku akademiju završila je na odsjeku Povijest i zemljopis. Njezina najveća ljubav su slikarstvo i poezija, koju je objavljivala u specijaliziranim časopisima Motrišta, Osvit, Most…
Umjetnički putevi i život
Mnogi su prepoznali njezin rad, a između ostalih, ove godine je nominirana i za Večernjakov pečat u kategoriji Ponos BiH – Humanost. Vanjska je suradnica Centra za djecu i mlade s poteškoćama u razvoju “Los Rosales”, u kojem je sa stručnim osobljem realizirala četiri projekta: “Pokaži šta znaš”, “Pokloni ljubav i dobrotu”, “Najbolji od najboljeg” te “Ja sanjam svoju budućnost”. U bogatoj umjetničkoj karijeri organizirala je četiri samostalne izložbe: “Naši buketi danas”, “Ljubav”, “Izvor života” i “Pogled”, kao i mnoštvo kolektivnih izložbi. Autorica je i zbirki poezije “Skrivena tajna” i “Izvor života”. Posebna ljubav su joj specifični šalovi koje neumorno izrađuje, a koje je predstavila na izložbi “Šal s pričom”. Ova darovita Mostarka strastvena je zaljubljenica u kulturu i umjetnost još od djetinjstva. Godine je provela radeći u Odjelu društvenih djelatnosti – Službi za kulturu Grada Mostara kao viša samostalna referentica za kulturu. Ni dandanas ne propušta ni jedan kulturni događaj jer kultura je njezin život i najveća ljubav i sve što Zijada radi. Sve ovo bio je i više nego dovoljan povod da uz kavu porazgovaramo s ovom mostarskom kulturnom ikonom o njezinoj ljubavi prema umjetnosti, umjetničkim radovima i izložbama, poeziji, kulturi i humanitarnom radu.
– Još kao dijete maštala sam o svojim umjetničkim putevima. Želja mi je bila raditi u Službi za kulturu Grada Mostara. Radila sam na mnogim pozicijama, a većinu radnog vijeka provela sam baš u Službi za kulturu. Volim reći kako Bog daje ono što voliš kad to zaslužiš uz svoj dugogodišnji rad i trud. Puno sam se zalagala i dokazivala radom u toj službi i ostvarila svoje planove i želje, a to je primarno bila vlastita izložba – kazala je za Večernjak na početku razgovora Zijada.
– Moja prva izložba koju sam radila u Muzičkom centru Pavarotti 2013. godine bila je izložba fotografskih i novinskih isječaka svih mojih prethodnih radova, slijedi potom jako posjećena izložba mojih radova, a nakon nje i izložba u Ćorovića galeriji, koju sam jedina ja do sada realizirala u tom objektu. Posebno bih se osvrnula na izložbu iz 2015. “Šal s pričom”, gdje sam u svaki šal koji sam imala usadila neku svoju ideju uz pomoć moje krojačice Ramize. To je bila do tada neviđena priča, a promotorice su bile Nada Dalipagić, Misijana Brkić Milinković i Alma Obad. Istaknula bih i to kako su mi na toj izložbi gosti bila djeca iz glazbene škole – nastavlja s kronologijom svog umjetničkog opusa gospođa Zekić.
Zijada ističe rad s djecom s posebnim potrebama u javnoj ustanovi Los Rosales, s kojima je radila na čak četiri projekta. Od prodaje knjiga, slika i šalova u okviru ovih projekata Zijada je poklonila voće za tri ustanove “Naša djeca”, “Sveta obitelj” i “Los Rosales”.
– Izložbu “Pogled” organizirala sam 2017. i ona je bila jako posjećena, a dobila sam i mnoge pohvale za nju. Nakon toga slijedi mnoštvo nastupa i kolektivnih izložba. Svake godine sa svojim radovima sudjelujem na likovnim festivalima te na različitim javnim sadržajima i događanjima sa svojom poezijom. Uvijek nešto radim, a trenutačno pripremam novi sadržaj – priča nam Zijada, koju nije omela ni teška bolest.
Brojne nagrade i velika djela
Kako nam je kazala, najdraže nagrade koje je dobila su od bivšeg gradonačelnika Mostara, pokojnog Ljube Bešlića: – On je čovjek koji me je iznimno poštovao i davao mi svaku potporu za rad. Jako me cijenio kao čovjeka i vrhunskog radnika u Gradskoj upravi. Dva puta me pozvao na prijam, gdje sam prvi put primila nagradu za promicanje kulture u Mostaru i šire, te drugi put za podršku i rad s djecom s posebnim potrebama – ističe.
Dobivala je Zijada i nagrade od nekadašnjih predsjedatelja Skupštine HNŽ-a (Špago i Alić), potom i nagradu Mostarskog ljetnog festivala, kada je jedan srpski književnik za Zijadu rekao da je “jedinstvena u svojoj postojanosti”. Ona to uistinu i jest, a kako je sama Zijada rekla: “Ja imam svoj put, a taj put je da budem dobar čovjek i pomažem ljudima. Najvažnije je kad te ljudi cijene po obrazu, rječniku i djelima. Treba znati stati pred čovjeka i reći istinu, to je jedini pravi put. Moja majka je uvijek govorila da je istina brža od svega, a prošlost je uvijek iza leđa.”
Naglasila je i važnost Matice hrvatske i njezine manifestacije Mostarsko proljeće, uz zahvalnost bivšem predsjedniku, pokojnom akademiku Josipu Muselimoviću, o kojem govori biranim riječima za sve što je učinio za kulturu ovog grada. – Taj čovjek, taj doajen kulture, zaslužio je ulicu i spomenik u Mostaru, u aleji zaslužnih građana koja se treba izgraditi – kaže nam Zijada.
Posebno ju je razveselilo kad je doznala da je kandidirana za nagradu Večernjakov pečat u kategoriji Ponos BiH – Humanost. S ponosom ističe: “Divna je stvar znati da si tako prepoznatljiv u svome gradu i da te ljudi cijene i poštuju. To mi je bio ultimativni motiv da puno više i bolje radim.” Osvrnula se i na festival “Žena s knjigom”. Riječ je o međunarodnom književnom festivalu nastalom iz potrebe da se afirmira žensko književno stvaralaštvo i stvori prostor u kojem će književnice različitih generacija i kulturnih krugova pronaći zajednički jezik. Na kraju ovog ugodnog razgovora Zijada nam je rekla da se u kulturu jako malo ulaže iako kultura povezuje ljude i, uz obrazovanje, je najvažnija jer nema države i naroda bez kulture. Zahvalila je Večernjem listu na dosadašnjem praćenju svoga rada, a mi Zijadi zahvaljujemo što je mostarska čuvarica umjetnosti, kulture i humanosti te što nas svojim riječima i djelima uči da budemo bolji ljudi.
Powered by WPeMatico