Posjet veleposlanice Izraela u Bosni i Hercegovini Galit Peleg izazvao je prijepore u BiH, osobito u jednome dijelu zemlje. Njezin prijam, organiziran prošlog tjedna u Mostaru, naišao je na kritike, a napadi su usmjereni i na političke predstavnike Hrvata koji su prisustvovali događaju u Mostaru. U intervjuu veleposlanica Peleg iznijela je svoje stavove o situaciji u Izraelu, odnosima s BiH te izazovima s kojima se suočava židovska zajednica u regiji.
Večernji list: Organizacija prijama u Mostaru naišla je na kritike, posebno od bošnjačkih političara. Kako to komentirate?
– Bit ću iskrena. Moja prva misao kada sam stigla ovdje prije tri godine bila je da ćemo svake godine održavati službeni prijam u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Inzistirala sam na tome, ali ove godine odlučila sam održati prijam izvan Sarajeva iz dvaju razloga. Prošle godine organizirali smo događaj u Banjoj Luci, a ove godine u Mostaru. Prvi razlog je, iskreno, što je ozračje u Sarajevu postalo takvo da ne želim da ljudi osjećaju nesigurnost prilikom dolaska na izraelske događaje. Nažalost, situacija je takva da zemlja koja ima bilateralne odnose s Bosnom i Hercegovinom preispituje održavanje službenog događaja u glavnom gradu. No, ne želim da ljudi osjećaju nesigurnost. Drugi razlog je to što smatram da, kada imamo prijatelje, trebamo ih priznati. Kao što sam rekla prošle godine, održali smo događaj u Banjoj Luci, a ove godine u Mostaru, jer želimo podijeliti svoje vrijednosti i prijateljstvo sa svim zajednicama koje pokazuju poštovanje i prijateljstvo prema Izraelu u Bosni i Hercegovini. Moram reći da smo u Mostaru dočekani iznimno prijateljski. Ovdje se osjećam dobrodošlo i poštovano, i to je glavni razlog zašto smo odlučili biti ovdje ove godine. Nadam se da ćemo se sljedeće godine vratiti u Sarajevo, ali za sada želimo također prepoznati prijateljstvo hrvatske zajednice u Bosni i Hercegovini. Zato smo tu.
Večernji list: Neki bošnjački političari tvrde da je bio prijam u Mostaru dok se, prema njihovim riječima, u Gazi odvija genocid. Kako biste odgovorili na te optužbe?
-Mislim da je izraz “genocid” potpuno neprikladan za ono što se događa. Prije nekoliko mjeseci intervjuirala me jedna bosanska novinarka i, kada sam spomenula masakr 7. listopada, ona je odgovorila: “Da, da, 7. listopada se dogodilo, svi su osudili, sada razgovarajmo o Gazi.” Mislim da se događaj iz 7. listopada ne može jednostavno pomesti pod tepih. Bio je to strašan napad na izraelske civile. Teroristi su upali u njihove domove, spalili obitelji s bebama dok su spavale, ubili žene, djecu, starce, silovali ih, pljačkali, oteli. To je bio strašan zločin. I to nije bilo slučajno. Izraelska vojska sada djeluje u Gazi kako bi spasila taoce. Ponavljamo to stalno – ne vodimo rat protiv palestinskog naroda. Korištenje tih izraza je, po mom mišljenju, pokušaj demonizacije Izraela. Vojska je sada tamo kako bi spasila taoce. Imamo još 48 talaca koje se drži u Gazi. I dopustite da kažem još nešto. Tijekom holokausta bilo je ljudi koji su spašavali Židove, čak i u najmračnijim vremenima Europe. U Gazi nismo vidjeli ni jednog Palestinca koji bi stao u obranu talaca i pokušao ih spasiti. Na snimkama 7. listopada vidjeli smo kamione s taocima, a ljudi koji nisu članovi Hamasa, djeca i starci, trčali su za tim kamionima, slavili i tukli taoce. Čak su ih i djeca tukla. Dakle, nazivajući ovo genocidom potpuno se iskrivljuje stvarnost. Vojska je tamo kako bi oslobodila te taoce i dovela ih kući, a cilj je i osigurati da na granici Izraela ne postoji teroristička organizacija. Kada se ova dva pitanja riješe, nećete vidjeti našu vojsku u Gazi.
Večernji list: Postoji zabrinutost zbog humanitarne krize, gladi, pa čak i smrti među palestinskim stanovništvom. Koje mjere Izrael poduzima kako bi riješio te probleme?
– Rat je jako tužna situacija i ne moram to objašnjavati ljudima iz Bosne i Hercegovine, koji su prošli kroz strašne ratove. Vi znate što rat znači. U ratnim situacijama vidite strašne slike, a to je ono što dolazi iz Gaze. Ne pokušavam prikazati situaciju ljepšom nego što stvarno jest. U Gazi ima uništenja, siromaštva i, nažalost, ljudi su ubijeni. No, tijekom cijelog ovog rata, a traje već 700 dana, Izrael nikada nije spriječio ulazak humanitarne pomoći u Gazu. Tisuće kamiona s lijekovima, hranom i hranom za bebe ušle su u Gazu. Pitanje je gdje završava ta hrana i kako dolazi do civila. Moramo se zapitati tko je odgovoran za ovu situaciju. Kamioni ulaze u Gazu, a na snimkama koje objavljuje Hamas vidi se kako teroristi nadziru te kamione. Svu pomoć koju je međunarodna zajednica poslala Hamas je oduzeo i odvezao u svoja skladišta. Oni su prvo nahranili vlastite ljude. I vidimo to na njihovim snimkama, a ne našim. Osim toga, ono što su napravili s ostatkom hrane i lijekova, prodavali su ih civilima po vrlo visokim cijenama. Prema nekim izvorima, Hamas je tijekom ovog rata zaradio gotovo milijardu eura. A taj novac koristi za pripremu novih terorističkih napada. Hamas je preuzeo kontrolu nad svim tim resursima. Prije dva mjeseca Sjedinjene Američke Države uspostavile su humanitarnu organizaciju koja distribuira hranu bez posredovanja Hamasa. Tako, mnogi ljudi sada dobivaju pomoć, ali Hamas pokušava spriječiti civile da dođu do tih distribucijskih centara. Ponekad pucaju na civile, ponekad ih napadaju, a ponekad jednostavno sprječavaju njihov ulazak. No, mnogi ljudi dobivaju pomoć. Samo u posljednjem mjesecu 1,5 milijuna obroka ušlo je u Gazu putem ovih centara za distribuciju hrane. Tako da u Gazi nema nestašice pomoći. To je laž koja treba biti razotkrivena. Pomoći ima, pitanje je samo kako se ona distribuira. Dok god Hamas kontrolira sve te resurse, hrana trune na granicama. Postoji snimka gdje hrana, lijekovi i hrana za bebe jednostavno trunu na palestinskoj strani. Hamas ne dopušta kamionima ući u distribucijske centre jer ne mogu kontrolirati distribuciju. To je stvarno poražavajuće. Hrana postoji, ali kontrolira je Hamas.
Večernji list: Postoji vrlo snažna kampanja protiv Izraela, posebno u Europi, ali i diljem svijeta. Zašto mislite da je to tako?
– Slažem se, to je zaista vrlo snažna kampanja, a uključeno je puno novca. Znam da zemlje poput Katara i Turske, ali i druge, financiraju ove antiizraelske kampanje. Opet vidimo ovu “nesvetu alijansu” između radikalnih islamističkih kampanja i prosvjeda diljem svijeta, koji koriste palestinsku stvar kako bi napali Izrael. Oni se udružuju s, recimo, neonacistima i klasičnim antisemitizmom, koji nikada nije nestao iz Europe. Zajedno se okupljaju s “progresivnim” skupinama koje su pogrešno uvjerene da štite svoje vrijednosti, a sve to koriste kako bi ovu stvar učinile zajedničkom za sve. A oni zapravo potpuno promašuju poantu. Imate mnogo slučajeva gdje zaustavite ljude na ulici i pitate ih što zapravo viču kada kažu “od rijeke do mora”. Koja rijeka Koje more? Oni nemaju pojma.
Večernji list: Kada kažete “od rijeke do mora”, poruka je bez Židova, zar ne?
– Točno.
Večernji list: Bez Izraelaca i Države Izrael?
– Da, mnogi od njih ni ne znaju da, kada kažu “od rijeke do mora”, zapravo pozivaju na uništenje Izraela. Dakle, jeste li protiv postojanja Izraela I kako se to povezuje s Gazom? Sve se ovo pretvara u veliku kampanju, s mnogo ljudi koji nisu ni svjesni što zapravo viču. Oni se pozivaju na antiizraelske slogane koji sve više postaju i antisemitski. A oni promašuju bit. Ako želite podržati Palestince, mislim da postoji mnogo Izraelaca koji podržavaju postojanje Palestinaca i žele da palestinski narod živi i uspije u svom društvu, ali ne na račun napada na nas. Naš glavni cilj je borba protiv terorizma. Trenutačno je naš glavni prioritet osloboditi taoce. Nažalost, mislim da su od samog početka, odmah nakon 7. listopada, neki politički lideri u Bosni i Hercegovini iskoristili našu tragediju u interne političke svrhe. Uvozili su ovaj konflikt u našu regiju kako bi napadali jedni druge. To je postalo vrlo važna tema za ljude u Bosni i Hercegovini. Pitam se jeste li riješili sve svoje probleme da sada izvode ljude na ulice kako bi prosvjedovali protiv Izraela Jeste li riješili sve unutarnje probleme Bosne? Sve je ovdje u redu, a jedino na čemu su tako emotivni je prosvjed protiv Izraela Mislim da sam ovdje čula izjave političara koji su napadali mene osobno, napadali naše lidere. Mislim da je to bilo nepravedno prema vašem narodu jer se koristi da bi se skrenula pozornost s glavnih problema koji bi trebali biti riješeni ovdje, a ne da bi se razgovaralo o problemima drugih.
Večernji list: A stanje u Izraelu? Pomalo je čudno imati rat, a u isto vrijeme se vode demokratske borbe protiv Netanyahua ili protiv vladajuće koalicije?!
– Reći ću vam nešto vrlo zanimljivo o Izraelu. Kao što sam već rekla, Izrael je vrlo živahna demokracija. Ako objektivno pogledate broj stranaka koje imamo u Knesetu, mislim da je to rekordni broj. Ako pogledate druge demokracije, vidjet ćete koliko stranaka imaju. Imamo jednu šalu u Izraelu: kažemo da za svako troje Židova imamo pet mišljenja. Volimo se raspravljati. To je u našem DNK. Čak i u našoj židovskoj tradiciji, to je nešto vrlo zdravo – raspravljati, iznositi različita mišljenja. Ali vraćajući se na situaciju, možete vidjeti dva paralelna procesa koja su se dogodila od 7. listopada. S jedne strane, imate rasprave o tome kako trebamo riješiti situaciju. Imate prosvjede na ulicama, s obje strane, ljudi imaju različita mišljenja o tome kako bi vlada trebala postupiti. Ima mnogo ljudi koji podržavaju vladu premijera da treba nastaviti rat dok ne vratimo posljednje taoce i dok ne oslabimo Hamasovu moć. Također je bilo puno podrške za druge fronte, poput borbe s Hezbolahom. Primjerice, postojale su rasprave o tome trebamo li napasti Hezbolah prije nego što napadnemo Hamas.
Neki ljudi koji su se ranije protivili tomu sada smatraju da smo dobro postupili. Raspravljalo se i o tome trebamo li se sukobiti s Iranom, kao što smo to učinili u lipnju. Neki su smatrali da je dobro što smo to učinili jer smo vidjeli rezultate. Neki su smatrali da smo trebali početi ranije. Sada postoje i rasprave o tome kako reagirati na Hute u Iraku i Jemenu. Dakle, uvijek postoje rasprave. Čak i tijekom rata vidite prosvjede na ulicama. Ljudi su vrlo emocionalni u vezi s taocima. Neki misle da moramo nastaviti s vojnom agresijom, dok drugi misle da moramo prestati s borbom i vršiti pritisak na Hamas da oslobodi taoce. Dakle, ovo je s jedne strane politička stvar, ali na društvenoj razini vidimo suprotan trend. Od početka, odmah nakon 7. listopada, mogli ste vidjeti stotine tisuća Izraelaca koji su se vratili u Izrael. Čak i oni koji su bili izvan zemlje. Ljudi su mi govorili kako misle da su naši ljudi pomalo ludi jer obično, kad je rat, ljudi bježe iz zemlje. U našem slučaju svaki put kad imamo krizu, svi Izraelci žele se vratiti i boriti. Ljudi koji se dobrovoljno prijavljuju, bilo da idu u borbu ili pomažu na druge načine, dolaze iz svih slojeva društva. Svi politički spektri, lijevi i desni, uključeni su. To je nevjerojatno. Mislim da se o tome ne izvještava dovoljno. Ljudi su se prijavljivali da pomognu odmah na početku, primjerice, ljudima koji su morali napustiti svoje domove na jugu Izraela, pomagali su djeci koja su stradala tijekom 7. listopada, vozili ih u bolnice i volontirali za pomoć. Imamo mnogo ranjenih vojnika koji su volontirali da sjede s njima, organizirali centre za obitelji koje su morale napustiti svoje domove, zabavljali djecu, donirali čak i odjeću.
Večernji list: Ove godine dogodilo se nekoliko incidenata u Bosni i Hercegovini koji su uključivali židovsku zajednicu. Primjerice, prije tjedan dana izraelskome turistu je zabranjen ulazak u apartman u Mostaru upravo zbog toga, a bilo je i drugih incidenata. Mislite li da su ti incidenti motivirani podrškom Palestincima ili su dio šireg problema mržnje prema židovskoj zajednici?
– Uvijek kažem da postoji vrlo jasna granica između legitimne političke kritike, kojoj Izrael nije imun, i antisemitizma. Svi znamo da u Izraelu ljudi često kritiziraju svoju vladu – to je znak demokracije. No, napadati Židove ili Izraelce, gdje god se oni nalazili, i opravdavati to “potporom Palestincima” vrlo je opasno. To je opasno za zemlju u kojoj se događa. Vidjeli smo nekoliko incidenata ovdje u Bosni i Hercegovini, čak i u Mostaru, kao što ste spomenuli, i to je vrlo nesretno.
Prošlog tjedna, primjerice, u vezi s ovim hostelom. Očekujemo jasne poruke od vlasti jer pojedinci mogu činiti razne stvari, ali ključno je kako vlasti reagiraju. Poruka vlasti treba biti jasna – ovakve stvari nisu prihvatljive. To nije slika Bosne i Hercegovine. Također, poruka mora biti upućena onima koji to čine: “Ovo nije način kako želimo tretirati ljude, bez obzira na to tko su naši gosti.” To je vrlo opasno. Razgovarala sam o tome s gradonačelnikom Mostara i on mi je rekao: “Molim vas, recite Izraelcima da je Mostar grad koji dočekuje izraelske turiste.” Nije to samo u Mostaru, sigurno. I u Sarajevu smo to vidjeli. Nažalost, čula sam izjave od nekih ministara, gradonačelnika i drugih političkih lidera iz Sarajeva koje nisu bile adekvatno tretirane. Sretna sam što stavovi gospodina Čovića i gospodina Kordića nisu isti kao stavovi tih ljudi koje neću imenovati. Mislim da poruka treba doći od vlasti. Ovo nije način na koji se dočekuju ljudi, bez obzira na to tko su.
Večernji list: Spomenuli ste Sarajevo?
– Imam dugogodišnje iskustvo na Balkanu, bila sam zamjenica veleposlanice u Srbiji, a pokrivala sam i Crnu Goru i Makedoniju. I uvijek su mi govorili da je Sarajevo multikulturan grad, grad tolerancije. S nestrpljenjem sam željela posjetiti Sarajevo, ali, nažalost, posljednje dvije godine nisu bile u skladu s tim. Osjećaj iz Sarajeva – više nije onaj grad tolerantnosti, već osjećaj mržnje. Židovska zajednica u Sarajevu jedna je od najstarijih u Europi i mislim da je to bio ponos Sarajeva. Sjećam se svog prvog posjeta Sarajevu kada mi je gradonačelnica rekla da je Sarajevo “Jeruzalem Europe”. Nažalost, brzo je promijenila svoje mišljenje, pod velikim pritiskom svojih birača i prosvjeda, te je postala jedna od kritičarki Izraela. Žao mi je zbog toga jer je Sarajevo, koje je nekada bilo centar kultura i židovske baštine, postalo mjesto u kojem Židovi nisu sigurni. To je vrlo nesretno i nesretno je i za same Židove, ali i za imidž Sarajeva. Vidjeti da se taj val širi i na Mostar i na druge gradove, to je također vrlo nesretno. Međutim, kao što sam rekla, imam više nade u odgovorne političare i vođe koji će se jasno distancirati od toga. Ne osuđujem grad Mostar zbog jednog antisemitističkog incidenta. Sudim ga prema reakciji gradonačelnika ili predsjednika Čovića, jer oni imaju utjecaj. Oni su slika ovog grada, a ne ti mali antisemiti koji viču što god žele. Mislim da je događaj koji smo imali prije dva dana pokazao čvrst stav hrvatskih lidera protiv tih pojava. I to što su javno izrazili svoj stav vrlo je važno te se nadam da će nastaviti pokazivati čvrst stav protiv antisemitizma.
Večernji list: Svejedno, veleposlanice, gospodina Čovića su napali jer se fotografirao s vama na prijamu?!
– Naše bilateralne odnose s Bosnom i Hercegovinom ne treba praviti trilateralnim. To nisu odnosi između Palestine, Izraela i Bosne i Hercegovine. Mi imamo bilateralne odnose. Želimo stvarati dobre ekonomske odnose, želimo imati kanale suradnje. Jučer sam razgovarala o razvoju na našem događaju. Organizirali smo i donatorsku večer – donirali smo ambulantno vozilo za regiju Mostar.
Naše Veleposlanstvo je to doniralo kroz Gospodarsku komoru Države Izrael, a tu su bili i drugi hrvatski poslovni ljudi koji su donirali. Također, tvrtka gospodina Kabirija uključila se u donaciju. Ovaj ambulantni automobil bit će na raspolaganju ljudima iz ovog područja kako bi mogli imati koristi od toga. Ono što sam im rekla jest da ova donacija nije samo stvar novcu jer sada planiramo surađivati s Organizacijom prve pomoći u Izraelu i pružiti obuku ljudima ovdje. Ovo bi trebala biti bit naših bilateralnih odnosa. Kada gospodin Čović dolazi na naš događaj i fotografira se sa mnom, to nije zato što je protiv Palestinaca. On je za svoj narod. A političari koji se sastaju sa mnom i razgovaraju o poslovanju, razvoju i suradnji, oni su domoljubi svoje zemlje. Nisu protiv Palestinaca. Svaki put kada netko kaže suprotno, oni samo zloupotrebljavaju našu tragediju za interne političke svrhe, što je vrlo pogrešno. Vrijeme je da ljudi iz Bosne i Hercegovine, bez obzira na to jesu li Hrvati, Srbi ili Bošnjaci, budu patrioti svoje zemlje. Ako postoji korist od suradnje s Izraelom, kroz našu tehnologiju, inovacije, znanje, trebali bi to prihvatiti objeručke. To nije protiv Palestinaca, to je za vas. I upravo to gospodin Čović radi. On je patriot svoje zemlje.
Powered by WPeMatico