Europski sud za ljudska prava u francuskom Strasbourgu (ESLJP) objavio je na svojoj službenoj web stranici informacije o slučaju i žalbi Fahrudina Solaka, bivšeg ravnatelja Federalne uprave civilne zaštite, i Fadila Novalića, bivšeg premijera Federacije Bosne i Hercegovine, protiv Bosne i Hercegovine.
Sud podsjeća da je žalba podnesena 26. studenog prošle godine i 10. ožujka ove godine.
Europski sud za ljudska prava objavio je na što su se Solak i Novalić konkretno žalili, te što Europski sud sada očekuje od Bosne i Hercegovine i od apelanata, odnosno njihovih pravnih zastupnika.
Usput, kako je navedeno u objavi Suda u Strasbourgu, došlo je do pogreške u dijelu teksta koji se odnosi na presudu izrečenu pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Naime, navedeno je da su podnositelji zahtjeva Solak i Novalić osuđeni na “šest i pet godina zatvora”.
Pogreška se odnosi na navod o pet godina zatvora, jer je Novalić osuđen na četiri godine, izvještava Raport.
U nastavku donosimo objavu Europskog suda za ljudska prava o slučaju Solak i Novalić bez intervencija.
„Zahtjevi se odnose na kaznene postupke u kojima su podnositelji zahtjeva proglašeni krivima za kaznena djela korupcije i osuđeni na šest ili pet godina zatvora.
U relevantno vrijeme, 2020. godine, prvi podnositelj zahtjeva bio je načelnik Federalne uprave civilne zaštite, a drugi podnositelj zahtjeva premijer Federacije Bosne i Hercegovine.
Dana 14. studenog 2024. godine, Ustavni sud je djelomično presudio u korist podnositelja zahtjeva i utvrdio da je prekršeno načelo pretpostavke nevinosti u vezi s izjavama koje je dalo više javnih dužnosnika tijekom kaznenog postupka.
Nadalje, odbacio je njihove preostale žalbe kao neosnovane.
Podnositelji zahtjeva žale se Sudu na opću pravičnost kaznenog postupka protiv njih. Oboje se pozivaju na članak 6. stavak 1. Konvencije, dok se prvi podnositelj zahtjeva u tom smislu poziva i na članak 6. stavak 3.
Dalje se žale da Ustavni sud nije uzeo u obzir sve javne izjave dane u vezi s njihovim kaznenim postupkom, kojima je prekršeno načelo pretpostavke nevinosti, zajamčeno člankom 6. stavkom 2. Konvencije.“
Konačno, drugi podnositelj zahtjeva prigovara da je proglašen krivim za djelo koje u vrijeme počinjenja nije predstavljalo kazneno djelo, što je kršenje članka 7. Konvencije“, stoji u objavi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Dodatno je pojašnjeno o kojim okolnostima Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu traži pojašnjenje od stranaka u postupku, odnosno Solaka i Novalića, te države Bosne i Hercegovine.
„Jesu li podnositelji zahtjeva imali pravično suđenje prilikom odlučivanja o kaznenim optužbama protiv njih, u skladu s člankom 6. §§ 1. i 3. Konvencije (vidi, između mnogih drugih izvora, Murtazaliyeva protiv Rusije [Vv], br. 36658/05, 18. prosinca 2018., i Moreira Ferreira protiv Portugala (br. 2) [Vv], br. 19867/12, 11. srpnja 2017.)?
Mogu li se podnositelji zahtjeva i dalje smatrati žrtvama kršenja načela pretpostavke nevinosti, zajamčenog člankom 6. stavak 2. Konvencije, uzimajući u obzir nalaze Ustavnog suda u njegovoj odluci od 14. studenog 2024.? Ako jest, je li došlo do kršenja ove odredbe Konvencije?
Je li kazneno djelo za koje je drugi podnositelj zahtjeva osuđen predstavljalo kazneno djelo prema nacionalnom pravu u vrijeme kada je počinjeno, kako je predviđeno člankom 7. Konvencije (vidi, na primjer, Vasiliauskas protiv Litve [GC], br. 35343/05, ECHR 2015, s daljnjim referencama)?”, završni je dio punog teksta objavljenog na web stranici Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.
Zapravo, aduti obrane Novalića i Solaka su što su političari i prije presude rekli da su krivi.
Zatim se žale na činjenicu da Ustavni sud BiH nije prebrojao sve političare koji su to izjavili, već samo određene.
Novalić također tvrdi da ono što je učinio u vrijeme kada je to učinio nije predstavljalo kazneno djelo.
Novalić je osuđen za zlouporabu položaja, pa bi to trebalo značiti da ovo kazneno djelo nije uvršteno u Kazneni zakon Federacije 2020. godine, ali ti će se detalji vjerojatno znati kasnije, ako se pokrene postupak u ovom slučaju.
Sada bi se Solak i Novalić, odnosno njihovi pravni zastupnici, kao i Ured zastupnika Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, trebali očitovati o pitanjima koja im je uputio Sud.
Raport saznaje da je u ovom slučaju zastupnik Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava Bojan Bajić.
Također, treba pojasniti da je činjenica da su mnogi političari, prije nego što su Novalić i Solak pravomoćno osuđeni za korupciju, govorili o njihovoj krivnji, zapravo pomogla Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da prihvati dio Solakove i Novalićeve žalbe da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zbog kršenja načela pretpostavke nevinosti.
Paradoks je, zapravo, da su ključni osuđenici dobili novu priliku da traže pravdu pred višim instancama i omogućili otvaranje prostora za žalbu pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, a sada i pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, jer su drugi političari govorili da su Solak i Novalić krivi prije nego što je to dokazano pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Političke izjave, koje su prejudicirale krivnju, iako oni koji su pratili suđenje u ovom slučaju znaju koji su dokazi izvedeni i koliko je svjedoka govorilo o ovom slučaju, te da te izjave nikako nisu mogle utjecati na konačnu presudu, zakon i pravila su takvi da se nitko ne može smatrati krivim dok se ne dokaže krivnja.
Pravo na nepristrano i pravično suđenje, koje je zajamčeno Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, može biti ozbiljno prekršeno upravo kada političari komentiraju sudske postupke na način koji ne ostavlja prostora za pretpostavku nevinosti.
A je li to doista utjecalo na suđenje Solaku i Novaliću, Europski sud za ljudska prava će ipak odlučiti i u tom slučaju naložiti daljnje moguće mjere Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji će ih proslijediti Sudu Bosne i Hercegovine.
Svakako treba ponoviti da Europski sud za ljudska prava ne može izravno mijenjati ili poništavati postojeću domaću presudu, jer taj sud ne odlučuje o nečijoj nevinosti ili krivnji, već o tome jesu li tijekom postupka iz Europske konvencije o ljudskim pravima povrijeđena temeljna prava osuđenika.
Dakle, čak i ako ESLJP utvrdi da je nekome pravo povrijeđeno, to ne znači da su nevini, već da, na primjer, nisu imali pravično suđenje ili da su dužnosnici javno prejudicirali ishod postupka, te u tom slučaju Sud u Strasbourgu nalaže domaćem pravosuđu da poduzme mjere za ispravljanje toga.
I, naravno, domaće pravosuđe mora i treba se pridržavati svega što traži Europski sud za ljudska prava.v
Objava Novalić i Solak traže pravdu na sudu u Strasbourgu, tvrde da su osuđeni prije suđenja pojavila se prvi puta na Pogled.ba.