Operacija “Ljeto ‘95.” počela je na jučerašnji dan prije 30 godina – 25. srpnja 1995. i završila četiri dana poslije. Njome je zaključen osmomjesečni niz vojnih akcija koje su osigurale uvjete za uspješno izvođenje Oluje. Zauzeto je područje ukupne površine od 1600 četvornih kilometara, uključujući gradove Bosansko Grahovo i Glamoč. Zauzimanjem Bosanskog Grahova hrvatske snage izbile su na prilaze Kninu i presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina, preko Drvara vodi prema Banjoj Luci. Vojska Republike Srpske odbačena je dublje u Bosnu, a Knin i cjelokupno područje Dalmacije pod okupacijom srpskih odmetnika gube najvažniju prometnicu i dolaze u poluokruženje. Istodobno, inženjerija Srpske vojske Krajine počinje s danonoćnim radovima na osposobljavanju jedine preostale prometnice koja izvodi prema Bosni (Knin – Otrić – Srb – Gornji Lapac). Nakon stabiliziranja bojišnice na dostignutim položajima, od prijevoja Derala do Kupreškog polja, počinje priprema za operaciju “Oluja”.
Kao odmazdu za pretrpljene gubitke u ljudstvu i teritoriju Srbi su zrakoplovima bombardirali livanjsko područje.
Ratno stanje na cjelokupnom području tzv. Republike Srpska Krajina proglašeno je već 28. srpnja. Među srpskim odmetnicima počinje se širiti strahovita panika, a srpski zapovjednici zatekli su se u čudu jer su u potpunosti izgubili zaleđe. Ako se i očekivao napad HV-a, očekivao se iz pravca Zadra ili Splita, nikako iz pravca Bosanskog Grahova, čime je cjelokupan prethodni plan obrane tzv. RSK prestao biti aktualan. Bježanje stanovništva prema Bosni počinje već idućeg dana, 29. srpnja 1995., i to najprije iz Knina, gdje su imućniji stanovnici i oni koji su bili svjesni ranjivosti RSK na brzinu spakirali najnužnije i s obiteljima se zaputili put Bosne.
Radi pregrupiranja svojih snaga na pravce napredovanja HV-a i HVO-a, srpske su snage morale prekinuti napadne akcije prema postrojbama Armije BiH na okruženom području Bihaća; prema procjenama vojnog vodstva Republike Srpske, to je spriječilo vojni slom ABiH na tom području.
Zauzeto je područje ukupne površine od 1600 četvornih kilometara, uključujući gradove Bosansko Grahovo i Glamoč
Zauzimanjem Bosanskog Grahova hrvatske snage izbile su na prilaze Kninu i presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina, preko Drvara vodi prema Banjoj Luci
General Rahim Ademi detaljno je opisao nepoznate detalje operacije “Ljeto ‘95.”, koja je prethodila Oluji. Akcija je počela 25. srpnja, no za nju je Ademi doznao 10 dana ranije.
– Ujutro, 15. srpnja 1995., nešto prije 8 sati, u zapovjedništvo Operativne grupe Livno u Gornjim Rujanima došao je general Gotovina, a dočekali smo ga Korade i ja. Izvijestio nas je da Krstičević neće doći jer je na odmoru, a dok smo ispijali jutarnju kavu, priopćio nam je da će po nas doći helikopter i odvesti nas na sastanak s ministrom obrane Gojkom Šuškom, koji će se održati u njegovoj kući u Širokom Brijegu. Točno u 8 sati uputili smo se pješice prema helidromu ispred zapovjedništva, gdje nas je već čekao helikopter – piše Ademi u knjizi. Navodi da ih je u kući, osim Šuška, dočekala njegova supruga Đurđa, ali bili su tamo i ministar obrane Herceg Bosne Vladimir Šoljić, general-bojnik Ante Gotovina, stožerni brigadir Ivan Korade, brigadir Ljubo Ćesić Rojs… Ministar Šušak otvorio je sastanak rekavši da se zbog tajnosti ne vode bilješke.
– Gospodo časnici, dragi prijatelju Šoljiću, došlo je strateško vrijeme i trenutak za oslobođenje Bosanskog Grahova i Glamoča. Ovu priliku ne smijemo propustiti, posebno nakon veličanstvene pobjede u operaciji “Skok-2”. Pozvao sam vas ovamo da vam priopćim tu odluku jer u vas imam potpuno povjerenje i siguran sam da ćete taj zadatak realizirati rekao im je Šušak. Tada je pred njima nazvao predsjednika Republike Hrvatske Franju Tuđmana i rekao mu da im je priopćio odluku.
Ljeto ‘95. jedna je od najuspješnijih akcija hrvatskih snaga. Pet dana poslije, 4. kolovoza, Hrvatska je vojska, upravo s tih oslobođenih područja, krenula s operacijom “Oluja”. Njome je srušen san o “velikoj Srbiji”.
Objava Na tajnom sastanku u Hercegovini isplanirano je Ljeto ‘95. – akcija kojom je trasiran put za Oluju pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.