U vremenu kada se sve više ljudi grčevito drži gradskog asfalta, prenapučenih zgrada i buke lifta koji nikako da stigne, riječi pokojnog glumca Danila Lazovića odzvanjaju s posebnom snagom:
„Prava gospoda živi na selu, zato se kaže – živi na svom imanju. U selu je imanje, u gradu je nemanje.“
Ta mudra i duhovita misao, izrečena jednostavnim jezikom, zapravo nosi duboku poruku o čovjekovom dostojanstvu, korijenima i slobodi. Imanje ne označava samo posjed zemlje, već i posjed identiteta, samostalnosti i duhovnog mira. Grad, koliko god blještav bio, često postaje simbol gubitka – gubitka vremena, prostora, tišine i povezanosti s prirodom.
Lazović jasno primjećuje da „svugdje u svijetu aristokratija živi na periferiji, van grada, u svojoj kući“. Povijest to potvrđuje – europsko plemstvo i elita stoljećima su gajili kulturu života na vlastitim imanjima, daleko od kaosa gradskih središta. Tamo su gradili dvorce, vrtove i mir – sve ono što simbolizira uzvišenost duha.
Život na selu nije bijeg, nego povratak – sebi, obitelji, prirodi i vrijednostima koje se ne mogu izmjeriti brojem kvadrata ili etaža. To je povratak imanju u svakom smislu te riječi – i materijalnom i duhovnom.
„Šta ste kad živite u gradu? Samo čekač liftova!“ – ovaj duhoviti, ali precizan opis svakodnevice stanovnika urbanih sredina pogađa srž problema. U gradu je čovjek često sveden na broj stana, red pred blagajnom i čekanje lifta. Izoliran je i od susjeda i od prirode, iako okružen tisućama ljudi. To je život u kutiji – metalnoj, betonskoj i emocionalnoj.
Ovaj citat nije samo nostalgična opaska jednog glumca, već i poziv na razmišljanje. U svijetu koji sve više postaje virtualan i užurban, ponovno otkrivanje života na selu nije regresija, već revolucija. To je tiha pobuna protiv potrošačkog društva, u kojem „imanje“ znači imati sve osim mira.
Dobro jutro – reče Danilo Lazović. I doista, vrijeme je da se probudimo. Jer prava gospoda, kako kaže, živi na selu.
Objava Prava gospoda živi na selu – U selu je imanje, u gradu je nemanje pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.