Danas je u crkvi svetog Josipa Radnika na Memorijalnom centru Groblje Mira na Bilima, župa Goranci slavljena sveta misa povodom proslave blagdana svetog Josipa Radnika, pišu mrežne stranice Groblja mira.
Euharistijsko slavlje s početkom u 12:00 sati predvodio je i pod njim propovijedao don Ivan Perić, župnik i upravitelj Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima uz sumisništvo goranačkog mjesnog župnika fra Ivana Ivande.
Misno slavlje na prepunom platou ispred crkvice sv. Josipa Radnika na Groblju mira svojim sviranjem i pjevanjem uljepšao je Katedralni zbor “Marija” pod vodstvom don Dragana Filipovića.
Prigodna čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi Trećeg franjevačkog svjetovnog reda sa Širokog Brijega koji su kao i svake dosadašnje godine pomogli pri organizaciji mise.
U svojoj propovijedi don Ivan je naglasio: ”Ne mora se o nekom mnogo govoriti, pisati, a da bude velik i u ljudskim, a osobito Božjim očima. O mnogim glumcima, sportašima, političarima danas u svijetu u mass-medijima mnogo se govori i piše, a jako će brzo otići u zaborav. Nasuprot njima, o sv. Josipu u evanđeljima jedva da su zapisane nekolike riječi, a on je svakom novom naraštaju Crkve još veći i svetiji, još više uzor i zagovornik. I stoga ga je Crkva, uz Majku Božju kao prvu među svetima, i sv. Ivana Krstitelja za kojeg Isus reče da ne usta veći od žene rođen, njega, sv. Josipa počastila dvostrukom svetkovinom; 19. ožujka kao Gospina zaručnika, i današnjom svetkovinom u blagdanu sv. Josipa Radnika. Veličina i svetost sv. Josipa nije tek u njegovoj ulozi člana sv. nazaretske Obitelji, ili u tom što ga naš hrvatski narod već više stoljeća časti kao svog zaštitnika, nego je njegova svetost u tome što nije bježao od dužnosti koju mu je Bog u njegovu životu naumio. A mogao je reći, nije to za mene, nađi o Jahve nekog drugog za tako uzvišenu i tešku zadaću. Tu leži silna sličnost sv. Josipa s našim braniteljima, našim vitezovima svih ratova, a svi ti ratovi bili su domovinski, ne tek onaj od 91.-95., premda samo njega nazivamo domovinskim. Svaki je u našoj krvavoj hrvatskoj povijesti bio domovinski, jer nikog nismo napadali, ni tuđe otimali, nego svoje branili, svoju obitelj, svoj dom, svoju domovinu. Kažem, tu stoji silna sličnost sv. Josipa sa našim poginulim i nestalim braniteljima i svim civilnim žrtvama ratova. Šutke, nerijetko s krunicom oko vrata, stali su u zaštitu svojih svetinja, svoje vjere i svoga naroda. I tisuće njih, da tisuće, stotine tisuća mučeničkom smrću zapečatili svoju ljubav prema svojoj vjeri i svom narodu.”
Kroz svoju propovijed don Ivan je dalje upozorio kako je previše vremena trebalo da nikne i ovo groblje mira i sjećanja; “ Ovo groblje i svako drugo zapravo i ne može biti groblje mira dok ne pronađemo i ne otkrijemo sve znane i neznane žrtve mučki ubijene! To želimo i moramo učiniti, počevši od najodgovornijih, pa do svih nas pojedinačno, ne bismo ne daj Bože time budili mržnju ili potrebu osvete, nego stoga što to oni zaslužuju, a to je najmanje što im još možemo i moramo pružiti. I radi njih ali i radi nas koje su tako silno zadužili.
U nastavku propovijedi don Ivan je naveo drugi svjež primjer našeg zaborava.
“Za koji dan, 8. svibnja u mojim Studencima, na razmeđu Ljubuškog i Čapljine po prvi put na Ćupriji kod poznatog kupališta Božjak postavit ćemo spomen-obilježje zaustavljanja prolaska jugo-vojske, tog svibanjskog dana ’91. Zašto je trebalo čekati više od trideset godina da se ozbiljno i tog sjetimo i svake godine dostojno obilježimo. A taj događaj ravan je onom, ili još važniji, koji se dogodio u Pologu pred Širokim Brijegom. Jer, da je tad jugo-armada prošla, ili kroz Polog ili kroz Studence, ne znamo što bi bilo sa Hrvatima Zapadne Hercegovine!
Vi se stariji sjećate kako su nas đake u onoj nesretnoj državi vodali po Sutjesci i mnogim drugim mjestima ideološkog komunističkog zločina, a nama Hrvatima i njenim političkim predstavnicima konačno od prije nekolike godine doteklo pameti da djecu organizirano šaljemo u Vukovar, i neka znaju i neka pjevaju: Ako ne znaš šta je bilo…, sad će barem znati više…”
Don Ivan Perić je propovijed zaključio riječima: “Znaj i ti dragi brate i sestro koji si danas ovdje, znaj i ti dragi prijatelju koji ti je danas važniji prvomajski grah i piknik na Buni ili tko zna kojoj livadi…! Znaj da je krv mučenika sjeme novih kršćana, kako se govori u Crkvi dvije tisuće godina. Tako je i sa našom hrvatskom poviješću. Znaj da je njihova mučenička krv zalog naše slobode, našem od Boga darovanom vremenu i Domovini za miran život. Nemojmo to zaboravit, ne tek jednom ili dvaput godišnje ovdje na Bilima, nego svako novo jutro neka započne molitvom i pjesmom zahvale, Bogu darovatelju života, i zahvale njima za darovani život za našu slobodu…”
Današnji osjećaj na Groblju mira Veličanstven, osjećaj prožet mirom i ponosom, vjerom i zahvalom. Okupilo se danas preko tisuću vjernika na MCGM. Upravo na ovom mjestu okupila ih je ljubav prema svojoj vjeri i svome narodu, ljubav prema bližnjemu i domovini. Svjedoci smo puno lijepih prizora današnjeg dana. Lijepo je bilo vidjeti toliko mladih koji su hodali po poljima križeva i tražili imena svojih pradjedova, imena koja i mnogi od njih danas ponosno nose i njima se potpisuju. Naši mrtvi su živi dok god u nama žive. Točno se mogla osjetiti ta napetost u rukama starca koji pali svijeću koju će prvi put položiti kraj spomen križa svog voljenog brata. Drhtavim rukama nakon toga stavlja krunicu oko križa, prstima prelazi preko dobro poznatog imena i sklapa ruke na molitvu te podiže glavu prema nebu, spokojan i miran sa zahvalom na izrazu lica. Napokon je osjetio olakšanje, i iako mu duša izgara ovaj put je sretan koliko i tužan. To je prava slika ovog svetog mjesta.
Pri kraju misnog slavlja župnik Ivanda se zahvalio organizatorima, pjevačima i svima ostalima nazočnim te posebno propovjedniku i predvoditelju misnog slavlja ne krijući radost i zahvalu za današnjim danom.
Župnik je ovom prilikom prenio i pozdrave fra Miljenka Miće Stojića, povjerenika Komisije HBK i BK BiH za hrvatski žrtvoslov u hercegovačkim biskupijama te jednog od idejnih začetnika, odnosno utemeljitelja Groblja mira koji zbog redovnog Kapitula Provincije u Tomislavgradu danas nije mogao nazočiti proslavi blagdana svetog Josipa Radnika. Podsjećamo, cijela ideja Groblja mira rodila se iz rada Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, na čijem je čelu upravo fra Miljenko.
Podijelivši blagoslov don Ivan Perić je završio sveto misno slavlje. Mnoštvo naroda zadržalo se još dugo nakon kraja mise. Neki su još jednom pošli do križeva svojih predaka, neki su se nastavili moliti kraj spomenika Pietà, dok su se neki fotografirali kako bi trajno sačuvali uspomenu na današnji dan, naročito oni koji su došli iz daljih krajeva, a takvih je danas bilo doista mnogo.
l Transformacija prostora na Groblju mira je već poprilično vidljiva, a u istom duhu i dalje se nastavlja graditi ovo spomen mjesto s naglaskom na očuvanju naše prošlosti kako bismo na dostojan način njegovali žrtvu i mučeništvo našeg naroda.
Objava FOTO Na Groblju mira na Bilima proslavljen blagdan sv. Josipa Radnika pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.