Prošli tjedan na Trgu dr. Franje Tuđmana u Ljubuškom službeno je otvoreno adventsko natjecanje u kuhanju „Okusi zavičaja“, a druga večer serijala protekla je u znaku – kraljice zime i blagdana – sarme. U velikom adventskom šatoru tražilo se mjesto više, a posjetitelji su uživali u spoj tradicije, mašte i natjecateljskog adrenalina.
Šest ekipa dobilo je isti zadatak: skuhati sarmu, ali na svoj način, uz slasticu po izboru. Zajednički nazivnik bio je jasan – okus mora biti sarma, ali prezentacija, forma i ideja ostavljeni su njihovoj kreativnosti.
Stručni žiri – Luka Kraljević, Ivana Soldo i Miroslav Kordić, uz gosta koji je pažnju privukao već samom pojavom, pobjednika hrvatskog Masterchefa, imao je nezahvalnu ulogu: među brojnim varijacijama prepoznati one koje doista vraćaju u djetinjstvo i na blagdanski stol naših mama i baka.
Sarma – jelo koje povezuje carstva, narode i generacije
Prije nego je krenulo kuhanje, voditelj je gledatelje i kandidate proveo kroz kratku, zanimljivu priču o sarmi. Riječ „sarma“ dolazi iz turskog jezika i znači „umotano“, a jelo je u različitim oblicima prisutno u gotovo svim zemljama koje su nekad bile dio Osmanskog Carstva – od Turske, Grčke i Bugarske, do Rumunjske, Poljske, Mađarske i šire.
Cijelu emisiju i atmosferu druge večeri natjecanja „Okusi zavičaja“ možete pogledati u VIDEO prilogu na kanalu PRO TV
Negdje se sarma radi u listu vinove loze, negdje u svježem kupusu, negdje bez mesa, ali na našim prostorima ona je nezamisliva bez kiselog kupusa, mirisnog nadjeva i polaganog, strpljivog krčkanja. U tom povijesnom i emotivnom kontekstu dobio je smisao i zadatak večeri: kandidatima je povjerena čast (i obveza) da to jelo prenesu u suvremeni format, a da mu ne oduzmu dušu.
Jedan od članova žirija otkrio je i da je upravo sarma bila njegovo „predstavljanje“ u Masterchefu – ali u potpuno neočekivanom obliku: rižoto inspiriran sarmom, koji je, kaže, morao sadržavati okus sarme, a izgledati sasvim drugačije. Upravo je to zadao i kandidatima u Ljubuškom:
„Ne zanima me oblik – može burger, sushi, tost… ali kad dignem poklopac, želim miris i okus sarme koji me vraća u djetinjstvo.“
Sarma u tostu, burgeru, roladi, lazanjama…
Kandidati su zadatak shvatili ozbiljno, ali i vrlo razigrano. Iako je baza svima bila slična – kiseli kupus, mljeveno meso, riža i začini – svaki je tim izgradio svoju priču.
-
Jedna je ekipa sarmu „zatvorila“ u maramicu i poslužila je kao tost, uz zanimljiv prilog od krumpira s pršutom i biljem, te umakom od kiselog vrhnja s ružmarinom i tešnjom.
-
Druga se odlučila za „laganu sarmu“ u složencu: rezani kupus, nadjev za sarmu i umak složeni su u slojevima, nalik lazanjama, pa zapečeni u pećnici uz gratinirani krumpir kao prilog.
-
Treća ekipa sarmu je pretvorila u burger – sve što tradicionalna sarma sadrži smješteno je u brioche pecivo, uz umak, karamelizirani luk i hrskavu slaninu. Prava adventska street food verzija klasičnog jela.
-
Bilo je tu i rolade/štrudle od sarme, gdje se nadjev omatao u tijesto sa špekom, pa pekao i posluživao u šnitama – spoj bureka, sarme i hercegovačkog gušta.
-
Oni najvjerniji tradiciji odlučili su se za „boršinu sarmu“ i klasične zamotuljke u kiselom kupusu, pripremljene kako to rade generacije prije njih, uz bogati umak i obilne porcije – „jer sarma je najbolja sutra“.
Sve je to pratila dobra doza humora i opuštene komunikacije s članovima žirija, koji su od ekipe do ekipe prolazili s konkretnim savjetima, ali i savršenim „hecegovačkim“ opaskama:
„Ja ću vam sudit kao da sudim materinu sarmu.“
„Ljudi, dajte priliku – fine dining ne znači da se nećete najesti.“
Slatki stol: šape, breskvice, čupavci, gnijezda, mus, lješnjakov san…
Dok se sarma krčkala u loncima i pećnicama, na drugom kraju radnih jedinica rađale su se slastice bez kojih je teško zamisliti Božić u ovim krajevima.
Na stolovima su se redali:
-
šape, breskvice, oblatne, šubare, mjesečevi kolači,
-
čupavci u crnoj i bijeloj varijanti,
-
„gnijezda“ s orasima i čokoladom,
-
mus od čokolade s mirisom cimeta, limuna i muškatnog oraščića,
-
te razne kremaste torte od lješnjaka i „cheesecake“ varijacije prilagođene vremenu koje natjecatelji imaju na raspolaganju.
Članovi žirija nisu skrivali svoje favorite – šape, šubare i breskvice više su puta spomenute kao kolači bez kojih nema pravog Božića. U jednom se svi slažu:
„Božićni stol bez suhih kolača i barem jednog kremastog – nije potpuni stol.“
Natjecanje, druženje i – škola kuhanja uživo
Druga večer „Okusa zavičaja“ pokazala je da je ovaj serijal puno više od natjecanja. Kandidati su, unatoč tremi pred kamerama i žirijem, s osmijehom primali savjete, postavljali pitanja Masterchef pobjedniku i međusobno se bodrili.
Ante je kandidatima ponavljao savjet koji je dobivao i sam:
„Radite i pričajte. Ne dajte da vas trema pojede. Kuhinja voli fokus – ali i radost.“
Publika je, s druge strane, imala privilegij gledati pravu malu školu kuhanja uživo:
pričalo se o dizanju tijesta, idealnoj temperaturi pećnice, važnosti čiste radne jedinice, balansiranju okusa, ali i o onim sitnicama koje razlikuju „dobru“ od „nezaboravne“ sarme – poput sporog, višesatnog krčkanja na rubu štednjaka, kakvo su poznavale naše bake.
Okusi djetinjstva kao nit vodilja
Stručni žiri i ove je večeri ocjenjivao okus, izgled i prezentaciju, ali su svi naglasili da traže još nešto – emociju. Onaj trenutak kad vas zalogaj jela vrati u djetinjstvo, u kuhinju u kojoj vrije sarma, snijeg vani, a kuća miriše na kolače.
Upravo su ti „okusi djetinjstva“ nit vodilja cijelog projekta „Okusi zavičaja“, koji na Advent u Ljubuški ne donosi samo štandove i lampice, nego i priču – o hrani, zajedništvu, obitelji i baštini.
Objava Kraljica božićne trpeze na Adventu u Ljubuškom: Sarma na sto načina mirisala je Okusima zavičaja pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.