Osamdesetih godina prošloga stoljeća jug Hercegovine prvi put su naselile divlje svinje, koje su se s vremenom odomaćile i postale uobičajen prizor u lovištima. Tijekom rata i poraća prema jugu su se počele spuštati i velike zvijeri, osobito vukovi, najprije sporadično, a posljednjih godina sve češće. Paralelno su se iz smjera primorja širili čagljevi i mungosi, dodatno mijenjajući prirodnu ravnotežu ovoga područja.
Danas su predatori dio svakodnevice lovaca i stočara u Hercegovini – no ne predstavljaju svi jednaku prijetnju.
Vuk: prisutan, ali malobrojan i nepredvidiv
Na području juga Hercegovine trenutačno je zabilježeno nekoliko manjih čopora vukova. Viđenja govore o tri jedinke na jednom brdu te još jednoj na prilazu naselju u blizini.
No, iz lovačkih krugova ističu kako je broj vukova i dalje vrlo nizak, a njihova se prisutnost mijenja ovisno o dostupnosti hrane. U jednoj noći mogu prijeći i do 80 kilometara, pa je njihov boravak na određenom terenu često privremen.
I dok stočari izražavaju zabrinutost, pogotovo nakon napada koji se povremeno bilježe u pograničnim područjima, stručna istraživanja pokazuju drugačiju sliku. Tijekom proteklih godina provedena su ispitivanja i u Hercegovini i u susjednoj Dalmaciji. Rezultati pokazuju da:
-
vukova ima manje nego prije 20 godina,
-
čopori su malobrojni i rijetko dokumentirani,
-
križanci vuka i psa nisu pronađeni,
-
napadi na stoku ne odražavaju stvarnu brojnost populacije.
Stručnjaci naglašavaju da vuk izbjegava čovjeka i da nema opasnosti za ljude.
Čagalj: pet puta brojniji od vuka i najveća prijetnja stočarstvu
Za razliku od vuka, čagalj je posljednjih desetljeća doživio snažnu ekspanziju. Prije 30 godina gotovo ga nije bilo, a danas je rasprostranjen u svim nižim i srednje brdovitim dijelovima Hercegovine, kao i u Dalmaciji.
Lovci i terenski stručnjaci upozoravaju:
-
čagljeva ima pet puta više nego vukova,
-
glavni je predator za ovce, koze, perad i sitnu divljač,
-
broj mu stalno raste,
-
prisutan je čak do granica Slovenije.
Zanimljiva je pojava da se broj čagljeva privremeno smanjuje ondje gdje se pojavi vuk – no čim se vuk povuče, čagalj ponovno preuzima teren.
Mungos – tihi razarač lovišta
Posljednjih godina širi se i mungos, najprije u ravničarskim, a zatim i u brdskim dijelovima. Ovaj predator:
-
uništava gnijezda i jaja,
-
napada prepelice, jarebice i domaću perad,
-
smanjuje broj korisnih ptica i sitne divljači,
-
pokazuje iznimnu prilagodljivost.
Iako donekle kontrolira glodavce, šteta koju stvara višestruko je veća. Lovci već rade na smanjenju njegove brojnosti, no očekuje se da će u budućnosti predstavljati sve veći problem.
Zašto se zvijeri spuštaju bliže naseljima
U Hercegovini i susjednim područjima primjetna je jasna migracija divljih zvijeri prema ljudskim naseljima. Razlozi su vrlo konkretni:
-
demografsko pražnjenje ruralnih područja,
-
napušteni pašnjaci i zarastanje terena,
-
obilje hrane na divljim deponijima,
-
manjak nadzora nad stadima.
Primjerice, u Dalmatinskom zaleđu ove su godine zabilježena dva pregažena vučja šteneta, što upućuje na prisutnost manjih čopora, ali i na rizike koje vukovi preuzimaju ulazeći u prometna područja.
Predatori ostaju – nužan je sustavan pristup
Stručnjaci i lovci slažu se u jednome:
prava opasnost za stoku i divljač nije vuk, nego čagalj, a u novije vrijeme i mungos.
Iako su zvijeri dio prirodne ravnoteže, potrebne su:
-
bolje mjere zaštite stoke,
-
nadzor nad divljim deponijima,
-
edukacija stočara,
-
usklađene lovne politike,
-
praćenje populacije predatora na razini županija i države.
Divlje zvijeri neće nestati – prilagodile su se novim uvjetima, a čovjek se sada mora prilagoditi njima.
Objava Predatori se šire jugom Hercegovine: vukova manje nego prije, ali čagalj postaje najveća prijetnja pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.