Upravo Švedska, zemlja koja se smatra naprednom, diže uzbunu: prema navodima državne Agencije za ravnopravnost i borbu protiv mržnje prema ženama dramatično rastu prijetnje i uznemiravanja političarki. Sve više žena povlači se iz javnog života ili pribjegava autocenzuri kako bi se zaštitile, piše britanski Guardian pozivajući se na spomenutu agenciju koja ocjenjuje da postoji „velika opasnost za demokraciju”.
Još u listopadu sigurnost žena u politici ponovo je bila u centru pažnje u ovoj skandinavskoj zemlji: Anna-Karin Hatt podnijela je ostavku nakon samo pet mjeseci na čelu Stranke centra. Kao razlog navela je mržnju i prijetnje. Tri godine ranije, jedno političko ubojstvo duboko je potreslo Švedsku: Tijekom jednog političkog skupa 33-godišnji muškarac nožem je usmrtio Ing-Marie Wieselgren iz Udruženja švedskih općina i regija. Istraga je pokazala da je počinitelj planirao ubiti i tadašnju predsjednicu Stranke centra Annie Lööf. Osuđen je za ubojstvo i pripremu terorističkog akta, piše DW.
U Njemačkoj su nedavne ostavke političarki Tesse Ganserer (Zeleni) i potpredsjednice Bundestaga Yvonne Magwas (CDU) izazvale veliku pažnju. Obje su se povukle zbog napada, prijetnji i pravih kampanja mržnje.
Četvrtina žena razmišlja o izlasku iz politike
Brojne studije upućuju na to da su i u drugim europskim zemljama žene na istaknutim pozicijama posebno izložene napadima. U Nizozemskoj se, na primjer, bivša ministrica financija i potpredsjednica vlade Sigrid Kaag povukla iz politike nakon što su njoj i njenoj obitelji više puta upućivane prijetnje nasiljem.
Iako su i muškarci u javnom prostoru izloženi mržnji, čini se da se oblik i obujam napada razlikuju. Dobrotvorna organizacija HateAid iz Berlina prošle godine je zajedno s Tehničkim sveučilištem u Münchenu ispitala 1.114 osoba aktivnih u politici, znanosti ili medijima. Rezultati nisu reprezentativni, ali pružaju određenu sliku stanja.
Noćni pozivi i uhođenje
Prema toj studiji, skoro četvrtina žena navela je da je primila prijetnje seksualnim nasiljem, uključujući i silovanje. Prijetnje ženama dolaze gotovo osam puta češće nego muškarcima. Više od dvije trećine ispitanih žena prijavilo je rodno zasnovano nasilje poput seksizma i mizoginije.
Nekoliko primjera iz studije, gdje su sugovornice ostale anonimne, daje jasniji uvid: „Dobivam noćne pozive sa skrivenog broja“ (lokalna političarka); „Najčešći napadi su na moj izgled: težinu, frizuru“ (regionalna političarka); „Objavljene su moje fotografije s događaja uz poziv da me ubiju“ (novinarka). Druge govore o uhođenju i osobama koje ih stalno prate i uznemiravaju.
Prema HateAidu, znatno više žena (66 posto) nego muškaraca (53 posto) ograničilo je korištenje društvenih mreža, nakon što su doživjele digitalno nasilje. Mijenjale su ton i sadržaj svojih objava, razmišljale o smanjenju javnih nastupa ili čak uzimanju pauze i prekidu političkog angažmana na određeno vrijeme, navodi se u izvještaju.
Sličan zaključak donosi i Europski parlament. U svom izvještaju od kraja studenoga 2025. navodi da su žene u članicama Europske unije i dalje nedovoljno zastupljene, kako u političkim strankama tako i na svim razinama političkog odlučivanja. Razlozi su kompleksni, ali jedan posebno odskače: nasilje prema politički aktivnim ženama odvraća mnoge od ulaska u politiku.
Žene migrantskog porijekla posebno pogođene
Europska akademija za žene u politici i ekonomiji (EAF) u Berlinu također se bavila ovom temom – ne samo u Njemačkoj, već i u Češkoj, Mađarskoj, Irskoj i Slovačkoj. „Posebno su pogođene mlađe žene ispod 40 godina, žene druge boje kože i žene migrantskog porijekla, jer su često izložene ne samo seksizmu nego i rasizmu ili napadima zbog svoje, kako se navodi, mladosti i nedostatka iskustva/kompetencija”, rekla je za DW Sarah Robinson, stručnjakinja za rodnu politiku iz EAF Berlin, piše DW.
Jedan od problema, prema njenim riječima, je to što se rodno zasnovano nasilje protiv političarki ne prepoznaje kao poseban pravni pojam u mnogim nacionalnim zakonodavstvima. A jedna europska direktiva zahtijeva da do 2027. dođe do „dosljedne primjene mjera prevencije i zaštite žena u javnom životu — poput političarki, novinarki i aktivistica za ljudska prava, jer su one posebno ugrožene”.
Tako, naprimjer, privatne adrese treba bolje štititi. Na mnogim mjestima nedostaju i savjetovališta, posebno na lokalnoj razini. Mržnja i nasilje ne smiju se prihvaćati kao „dio posla u politici”, kaže Sarah Robinson. „Nitko od nas ne bi trebao smatrati normalnim da bude napadnut zato što radi u interesu društva.”
Powered by WPeMatico