Gost novog izdanja emisije Bona Fide je glazbenik i tenor Branko Medak, koji u otvorenom i dirljivom razgovoru svjedoči o svom glazbenom putu, djetinjstvu, odrastanju, vjeri i svim kušnjama kroz koje je prošao da bi danas bio čovjek, suprug, otac i glazbenik „izričite vjere i vedroga duha“.
Emotivno svjedočanstvo vjere iznimnog glazbenika i tenora Branka Medaka pogledajte u videu ispod.
Od dječaka iz Metkovića do „metkovskog slavuja“
Branko Medak rođen je 1989. godine u Metkoviću, u šesteročlanoj obitelji, kao prvo dijete oca Ivice i majke Jelke. Vrlo rano pokazao je ljubav prema glazbi: kao dijete je „svirao“ po kući, a već s četiri-pet godina dobio je svoju prvu klavijaturu na kojoj je, potpuno po sluhu, počeo svirati i pjevati.
Glazbeno obrazovanje formalno nema – kako kaže, njegova „diploma“ je dar Božjeg talenta. Uz folklor, crkvu i svakodnevno ministriranje u župi sv. Nikole u Metkoviću, polako se oblikovao njegov glazbeni i duhovni put.
Prekretnica je bilo natjecanje „Glas Neretve“ 2006. godine, na koje su ga prijavili kumovi. Osvojio je prvo mjesto i od tada kreće njegov ozbiljniji glazbeni angažman: svirke, svadbe, proslave, nastupi – i više od dvadeset godina prisutnosti na sceni.
Mnogi ga uspoređuju s legendarnim Vinkom Coceom, pa ga često zovu „metkovski slavuj“. Branko skromno kaže:
„Lijepo je čuti usporedbu, ali Vinko je bio jedan. Ja nisam ‘Soca’, ja sam Branko – Bog me pod tim imenom pozvao u život.“
Teška životna iskustva: gubitak oba roditelja i borba za obitelj
Veliki pečat na njegov život ostavio je gubitak oba roditelja u kratkom razdoblju. Majka je preminula samo šest mjeseci nakon njegove svadbe, dok je supruga nosila njihovo prvo dijete; otac je umro nekoliko godina kasnije. Branko je tada, kao najstariji, ostao odgovoran za mlađeg brata i sestru koji su još išli u osnovnu školu.
Bez vlastite uređene kuće, s nizom praktičnih problema, trebalo je sanirati dom, osigurati uvjete za život i, kako kaže, „spriječiti da brat i sestra završe u domu“. U svemu tome posebno ističe suprugu kao „anđela“ koji mu je darovan:
„Ona je prihvatila brata i sestru, prihvatila cijelu situaciju, nikad se nije žalila. Zbog nje sam danas puno bolja osoba.“
Unatoč bolnim gubicima, Branko ističe da nikada nije postavio Bogu pitanje „zašto baš meni“ – vjeruje da za sve postoji razlog, i ako ga ne zna sada, saznat će ga „kad bude vrijeme“. Na smrt ne gleda kao na tragediju, nego kao na prijelaz i susret s Bogom.
Korona kao milosno vrijeme i susret s Padrom Pijom
Iako je pandemija koronavirusa mnogim glazbenicima donijela financijsku neizvjesnost, za Branka je to razdoblje bilo – milost. Kaže da tada živi „od providnosti Božje“, ali upravo u toj tišini i zatvorenosti doživio je dubok preokret.
U trenutku teškog grijeha, kada se nije imao gdje ispovjediti zbog lockdowna, kako svjedoči, „oči u oči“ se susreo s Padrom Pijom. Upravo preko njegova zagovora dogodila se ispovijed na Uskrs i od tada njegov život ide drugim smjerom – dubljom, zrelijom vjerom i snažnijom osobnom vezom s Kristom.
Kritičan pogled na današnju glazbu: „Živimo u fake dobu“
Branko vrlo otvoreno govori i o problemima suvremene glazbene scene. Smatra da danas vlada „fake doba“ – od napuhanih pregleda na YouTubeu do pjesama koje ne slave ljubav, nego banalnost i često vrijeđaju svetinje.
Svjestan je da je i sam, u raznim fazama kariijere, znao pjevati stvari koje danas više ne bi otpjevao i da je možda nekoga i sablaznio. No jasno kaže da se odrekao pjesama koje vrijeđaju nedjelju, Boga ili vjeru te da svjesno bira što će pjevati.
Veliku važnost pridaje tekstu: radi s ozbiljnim tekstopiscima i autorima, i sam piše, a svaku pjesmu „prosuđuje pred Bogom“.
Put prema duhovnoj glazbi i buđenje vjere među mladima
U emisiji otkriva i nešto što dosad, kaže, nikome nije javno rekao:
„Već neko vrijeme osjećam da ću polako prestati svirati svjetovnu glazbu i posvetiti se duhovnoj. Vjerujem da će mi Bog providjeti put.“
Duhovna glazba, ističe, sve je prisutnija među mladima. Na svadbama koje svira, sve češće ga mladenci zamole da otpjeva neku duhovnu pjesmu. Iako se neki tome rugaju, Branko u tome vidi veliki znak:
„Hrvatska se budi. Herceg-Bosna se budi. Mladima je dosta praznine, traže Krista jer vide da ovo što se događa nije normalno.“
Pjesme koje su ga obilježile
Od brojnih pjesama koje je snimio, publika i danas najviše traži one koje su ga afirmirale:
-
„Repatica“
-
„Za koga si šila dotu“
-
„Dok le dišem, bit ću tvoj“
-
„Dalmacija uvijek fali“
-
„Ima tebe cilu“
-
te pjesmu „Vukovar“.
Piše i duhovne pjesme – među ostalima „Rabi“, koja je nastala nakon snažne ispovijedi 2016. godine, te pjesme izvedene na festivalima duhovne glazbe poput Sudamje i Papa Festa.
„Bog je bio u meni cijelo vrijeme“
Sažimajući svoj životni put, Branko kaže da je dugo „tražio Boga posvuda“, da bi na kraju shvatio – On je cijelo vrijeme bio u njemu.
Emisija Bona Fide donosi duboko, osobno i iskreno svjedočanstvo vjere, glazbe, obitelji i životnih kušnji koje, satrvene u Božjoj ruci, postaju – blagoslov.
Objava VIDEO Emotivno svjedočanstvo vjere: Branko Medak u emisiji „Bona Fide“ pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.