Reportažu iz Violete i Gruda donosi novinar Damir Tolj za Slobodnu Dalmaciju
“A kako je kod vas u Švedskoj?! Ladno, al standard…”
Čuvena stara filmska replika pala nam je na pamet dok smo prosijavali vlastite misli o svemu što smo vidjeli tog rijetko lijepog, kasnojesenjeg osunčanog dana: nije to Švedska, već je Hercegovina, a nije ni Göteborg, nego su Grude. Göteborg u Grudama.
Nekoć jedna od najsiromašnijih općina u državi – do koje nikomu nije bilo stalo, nikomu tko nije niknuo u tom krševitom kraju – na kraju svačijeg srca, prometnula se u kraj s nekoliko tvornica koje lako možete zamisliti, bubamo napamet, u Göteborgu, Gentu, Genovi. Može i u Ženevi! Francuzi je zovu Geneve…
– Ako smo uspjeli mi u Grudama, onda bi se još lakše trebalo uspjeti u Splitu, Zadru, Zagrebu, Osijeku: bolja je infrastruktura, geografski položaj, željeznica, autocesta, morske luke, riječne, aerodromi. I strani konzultanti bili su sumnjičavi kako ćemo – bez iskusnih ljudi, bez sirovine, udaljeni od tržišta, ali mi imamo strast, imamo upornost i glad za znanjem, motivirani smo i nemamo kompleksa.
Kako to?
– Pronašli smo formulu: edukacija, cjeloživotno obrazovanje, praćenje svjetskih trendova i procesa, najbolja oprema, najbolje sirovine, tehnološki razvoj i znanje, ulaganje u ljude… Demokratsko društvo i tržišna ekonomija, to su okviri u kojima se najbolje snalazimo. Samo da još uđemo u Europsku uniju, iako mi, naša firma, već ima sve što EU traži, inače ne bismo mogli izvoziti u Europu, a u Hrvatskoj svakako imamo tvornicu u Svetom Ivanu Zelini.
Sve mu je u sto metara
Tako nam je nekidan govorio Petar Ćorluka, vlasnik gruđanske “Violete” i jedan od najuspješnijih poduzetnika u Bosni i Hercegovini, čiji se poslovni portfelj proteže i na druge djelatnosti, a intervju s njim već ste imali priliku pročitati u Slobodnoj Dalmaciji. Znate i sami kako je u našim krajevima, domaćini te povedu u obilazak: evo mu kuće, eno mu i kompanijine upravne zgrade, tu je i vrtić, mrvu dalje tvornice, jedna je još u izgradnji, a nedaleko je i starački dom. – Danas “Violeta” zapošljava oko 1650 ljudi u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji. Više od 300 ih je s diplomom, a inženjera, tehnologa i stručnjaka raznih profila ima više od 30. Prosjek godina jedva prelazi 35, a omjer muškaraca i žena gotovo je idealno uravnotežen. Izvozimo u 15 zemalja – najviše u susjedstvo: Italiju, Austriju, Mađarsku i zemlje bivše države. Ali brojke su samo okvir, bitnije je ono što stoji iza njih. Eto vam ljudi, pa ih upitajte i sami…
Ćorluki je nekako najdraže bilo u vrtiću. “Pony” radi po metodama talijanske pedagoginje i liječnice Marije Montessori, a pohađaju ga djeca zaposlenika. Anđela Naletilić, voditeljica korporacijskog vrtića, ne krije zadovoljstvo:
– Divno iskustvo za roditelje, djeca su na sigurnom, pedagogija “Montessori” stavlja u fokus svako pojedinačno dijete, njeguje se individualni pristup, a dijete je subjekt i djeci se sve prilagođava. Pokazuje se da su sutra kreativnija, da razvijaju kritičko mišljenje, da su bolji učenici. Imamo ih pedesetak, u dvije skupine, jasličari i oni od tri do šest godina. Posebno im se osmišljava i jelovnik – svaki dan kuhano, raznosvrsno i sezonski, nema slatkiša ni sokića.
Od vrtića do doma za starije
Mališe smo pozdravili, upravo su se bili spremali za ručak, pa smo produžili do doma za starije. I njega je podigla firma prije više od desetljeća, jednako kao i vrtić. Dom vodi Marija Ćorluka, Petrova supruga, a uz nju je i Mila Leko. Dali su mu ime Vita:
– Otvorili smo prije 13 godina. Izgradili dom iz temelja. Danas imamo 150 korisnika, dosta ih je iz Dalmacije. Na listi čekanja je još 150 kandidata. Cijena prati kvalitetu, a reklama nam i ne treba, širi se glas od usta do usta. Imamo 56 zaposlenih, trudimo se stvoriti toplu i domaću atmosferu, ipak su to ljudi starije dobi, s teškim dijagnozama, demencijom, teško im je danas pronaći dobar smještaj.
U vrtiću i u domu kažu da je to više od posla, da se radi o zajednici i svjesnosti da nitko nije bez korijena, da je socijalna, odnosno društvena svijest važna i da korporativni svijet nije jedini, izolirani i samodostatni svemir.
Nikola Pralas, psiholog po struci, iz tvrtkina odjela ljudskih resursa, kaže da je “Violeta” usmjerena na razvoj vlastitih kadrova, zbog čega vrlo rijetko ili gotovo nikako ne raspisuju natječaje za rukovodeće pozicije. Strateški ulažu u svoje zaposlenike i sustavno planiraju njihove karijerne putove kako bi stvarali stabilan i motiviran tim koji u kompaniji može graditi profesionalnu budućnost i ostati tu do kraja radnog vijeka.
– Imamo napredne sustave praćenja kompetencija koji nam omogućuju da jasno sagledamo razvojni potencijal svakog zaposlenika i da procijenimo gdje bi se mogao nalaziti u iduće dvije ili pet godina. Svima pružamo priliku da maksimalno razviju svoje sposobnosti i pronađu područje u kojem mogu ostvariti svoj puni doprinos. Pri odabiru novih članova tima provodimo opsežna inicijalna testiranja i vodimo se procjenom osobnih predispozicija i vrijednosti kandidata, dok se stručne vještine sustavno razvijaju kroz rad, uz pretpostavku da kandidat pokazuje ambiciju i spremnost na kontinuirano učenje.
Ljetne sheme bez dileme
Posebno im je, ističu, važan program ljetne prakse za studente, takozvani summership, namijenjen ponajprije studentima četvrte i pete godine. Kroz taj program studenti dobivaju priliku dobiti jasan uvid u opise posla koji se očekuje od osobe njihove struke. Nije nepoznanica da najbolji dobiju priliku za stalno zaposlenje.
– Uvijek i stalno se uspoređujemo s globalno najuspješnijim tvrtkama i pratimo prakse zemalja kao što su Njemačka, Japan i Kina, kako bismo osigurali stalni napredak i usvajanje najviših profesionalnih standarda – kaže Pralas.
Teško je i nabrojiti sve što smo vidjeli, sve je tu moderno i automatizirano. Najsuvremenije proizvodne linije iz Japana, skladišta bez ljudi, robotizirani viličari koji ih pune, laboratoriji za miješanje tekućih higijenskih proizvoda. Posjeduju suvremeni softver koji upravlja procesima, program razvijen s Nijemcima, u kojemu je povezana čitava proizvodnja, a koji pokazuje trenutačnu učinkovitost proizvodne linije – što se radi, ima li zastoja i gdje. Sve vidljivo na mobitelima zaposlenika. Većinom, vidimo, radi mladi svijet.
Firma proizvodi u tri smjene i radnici imaju tople obroke. Skuhane u kompaniji! U “Violeti”, čujemo u obilasku, rade i jako hvaljeni inženjeri iz Indije. Inovacije, dizajn, tehnološki iskoraci, sve to igra ulogu u gruđanskom poslovnom modelu.
Mirjana Jukić, tehnologinja razvoja i istraživanja tekućih proizvoda:
– U “Violeti” sam dvije i pol godine. Došla sam kroz summership, našu ljetnu školu za studente različitih struka. Odradila sam praksu i ostala. Iz Posušja sam, a u Mostaru sam završila prehrambeni studij. Iskreno, prije nisam ni znala da mogu pronaći ovakvu priliku praktički kod kuće. Od prvog dana sve mi se jako svidjelo. Ovdje imate onoliko prostora za razvoj i napredak koliko želite. Recimo, nedavno smo razvili novi omekšivač rublja na bazi niche parfema i ne možemo ga dovoljno proizvesti koliko je brzo osvojio tržište i nadmašio konkurenciju. Trenutno je lider u BiH i Hrvatskoj!
U minuti – 1200 pelena
Automatizirana linija miješanja deterdženata, kažu u Grudama, najsuvremenija je na tržištu. Rade se sredstva za čišćenje podova i stakala, omekšivači, kapsule za rublje i posuđe, sapuni, vlažne maramice, papirnati ručnici, higijenski ulošci za koje je nedavno iz Japana stigao najnoviji stroj – izbacuje ih tisuću u minuti. Prije je bio njemački, s petsto uložaka u minuti. Pelene, na primjer, nastaju iz 22 sirovine s tri kontinenta, postojeći stroj ih napravi 800 u minuti, ali novi dolazi već u siječnju, također iz Japana. Radit će 1200 pelena u minuti.
Ćorluka veli da kupuje najnoviju tehnologiju, a staru prodaje, ali ne u regiju, već na udaljenija tržišta poput Tunisa, kamo će uskoro iz Gruda otići postojeći stroj za pelene star osam godina:
– Brend “Violeta” danas je svuda prepoznatljiv, iako ga nije bilo u bivšoj državi. Danas su naše pelene broj jedan na tržištu BiH. Mi smo potvrda da se vrhunska tehnologija, pametna organizacija i jasna vizija mogu graditi i izvan najvećih europskih industrijskih središta. Pokazali smo da domaća kompanija može dosegnuti globalne standarde, a ulaganja pretvoriti u stvarne, mjerljive rezultate na tržištu. Danas stojimo uz rame s najboljim proizvodnim sustavima u svijetu.
Pauli Marinčić ovo je druga godina u firmi, Mariji Babić prva! Jedna je iz Čitluka, a udala se u Ljubuški, druga obratno! Osmijesi govore sve, u “Violeti” su našle svoje mjesto…
Nismo neki tehnološki stručnjaci, osobito kad su proizvodni procesi u pitanju, ali nam sve izgleda kao u onim kabelskim televizijskim serijalima “U tvornici hrane” ili “Kako se to proizvodi”.
Marija Tolić, voditeljica razvoja:
– Završila sam kemijsko inženjerstvo u Splitu i prije 12 godina počela u “Violeti” kao procesni inženjer u tvornici tekućih proizvoda. Dobijete posao i odgovornost, ali i potporu konzultanata koji imaju iskustva. Možete napredovati bez obzira na struku za koju ste se školovali, sve ovisi o vlastitoj motivaciji i želji za učenjem i napredovanjem. Možete krenuti iz proizvodnje i uspeti se do vrha. Faks je važan, ali važna je i praksa, kad iziđeš s fakulteta ti još nemaš konkretnih znanja i vještina, to razvijaš na poslu. Iz Ljubuškog sam, počela sam raditi dvadeset dana poslije diplome. I dijete mi ide u naš vrtić, i da, vrtić “Pony” nam je top!
Objava Nema razloga odlaziti iz Hercegovine, ‘Violeta‘ ima sve: od vrtića, preko zaposlenja, do doma za starije. Slobodna je bila tamo pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.