Zadar postao 15. hrvatski grad s euharistijskim klanjanjem 0 – 24

Pokraj te crkve nalazi se crkva Gospe Maslinske koja je postala 16. kapela Trajnog euharistijskog klanjanja u Hrvatskoj.

Dosad su kapele trajnog euharistijskog klanjanja otvorene u 12 hrvatskih gradova: Rijeci, Crikvenici, Dubrovniku, Splitu, Đakovu, Vukovaru, Zagrebu (Trnovčica, Jordanovac), Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Varaždinu, Osijeku, Križevcima, Trogiru i Šibeniku.

crkva Gospe Maslinske / Foto: Ines Grbić

„Na dan kad se spominjemo kako su sveti Joakim i Ana Mariju prikazali Bogu u jeruzalemskom Hramu, otvaramo vrata crkve i srca za neprekinuti susret s Gospodinom po Trajnom euharistijskom klanjanju. Želimo da kroz tišinu klanjanja i naše bdjenje pred Euharistijom, naši životi postaju prostor gdje Bog prebiva. Da Bog, prisutan u Presvetom oltarskom sakramentu, preobrazi naša srca kao što je preobrazio Marijino, da se i u nama dogodi da Božja riječ nađe dom, da naš život postane Evo me; Bogu koji ostaje s nama“, rekao je mons. Zgrablić.

Pred Presvetim nema natjecanja, nema titula, nema prvih mjesta ni važnijih ljudi.

Trajnim euharistijskim klanjanjem u Zadarskoj nadbiskupiji započinje vrijeme neprekinute prisutnosti pred Isusom u otajstvu posvećenog Kruha, rekao je nadbiskup, a crkva Gospe Maslinske postaje „srce koje neprestano kuca Presvetim Srcem euharistijskog Isusa, koje diše Kristom dahom Duha Svetoga kojeg On daruje Crkvi“, poručio je mons. Zgrablić.

Govoreći o značenju euharistije, nadbiskup je istaknuo je je ona „obiteljski stol Crkve gdje se dijeli Tijelo Kristovo, kruh života. Tu se ne uči logika ovoga svijeta, nego logika neba: predanje, služenje, praštanje. Euharistija nas uči kako se ljubi do kraja i daruje bez zadrške. U euharistiji postajemo jedno s Kristom, a po njemu se i povezujemo
jedni s drugima. Zato Crkva naziva euharistiju ‘sakramentom jedinstva, znakom ljubavi i vezom zajedništva’“, podsjetio je predvoditelj slavlja.

Pristupamo oltaru kao članovi Božje obitelji, hranimo se Kruhom Nebeskim te postajemo mistično tijelo uskrslog Gospodina, Crkva.

Trajno euharistijsko klanjanje u Zadru / Foto: Ines Grbić

„Nije dovoljno samo biti blizu crkve. Pozvani smo biti u srcu Crkve, živjeti od Krista, hraniti se Njegovom riječju i Njegovim tijelom. Crkva nije zgrada, nego zajednica onih koji žive od Euharistije i Božje Riječi. U Crkvi smo jer smo ljubljeni i jer želimo ljubavlju uzvratiti na ljubav kojom nas prvi Bog ljubi“, poručio je nadbiskup.

Istaknuo je i da euharistija „nije samo mjesto na koje dolazimo, nego i mjesto iz kojeg polazimo, od kojeg nas Bog šalje u obitelji, na ulice, radna mjesta. Tko se zaustavi samo na prisustvu na misi, nije razumio bît euharistije. Euharistija nas šalje da živimo drugačije, da budemo svjedoci, da budemo kruh razlomljen za druge“.

Euharistija nas šalje da živimo drugačije, da budemo svjedoci, da budemo kruh razlomljen za druge.

Euharistija je „poziv svakome od nas: ne ostati promatrač, nego postati ‘živo tkivo’; ne stajati pred vratima ili izvan crkve, nego sjesti za stol; ne samo kleknuti pred Euharistijom, nego dopustiti da Euharistija motivira naše korake“, potaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da se Euharistija nastavlja u klanjanju pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom.

„U tišini klanjanja rađa se i raste nova Kristova obitelj. Pred Presvetim nema natjecanja, nema titula, nema prvih mjesta ni važnijih ljudi. Ondje postoje samo dva pogleda: Božji koji nas gleda s ljubavlju i naš pogled kojim dopuštamo da nas Bog kroz svoj pogled ljubi. U toj tišini brišu se podjele, liječe rane, ujedinjuju srca. Tamo gdje se čovjek spusti na koljena pred Bogom, ondje se čovjek podiže u dostojanstvu djeteta Božjega“, poručio je nadbiskup.

U euharistijskom klanjanju Gospodin je prisutan stvarno, tiho, ali živ.

Trajno euharistijsko klanjanje u Zadru / Foto: Ines Grbić

Pozvani smo „pristupiti Isusu ne kao stranci, nego kao članovi Božje obitelji; ne kao promatrači, nego kao braća i sestre; ne samo tijelom u crkvi, nego srcem u njegovoj prisutnosti“, potaknuo je mons. Zgrablić.

„Klanjanje nije bijeg iz života, nego prostor gdje se život nanovo rađa. Nakon klanjanja ne ostajemo u crkvi, nego smo pozvani izaći drugačiji u svakodnevicu: u školu, na posao, u dom. U očima nosimo svjetlo Euharistije, u srcu mir koji svijet ne može dati. Ono što smo primili u tišini, sada postaje svjetlo za druge“, rekao je nadbiskup, dodavši da tako naša svakodnevnica postaje produžetak klanjanja: način kako gledamo ljude, kako govorimo, radimo, praštamo.

„Klanjanje se ne mjeri samo satima provedenim u crkvi, nego i koracima koje nakon toga učinimo u ljubavi. Iz klanjanja raste hrabrost činiti dobro, strpljivost u trpljenju, blagost u riječima, pažnja prema slabijemu. Nakon susreta s euharistijskim Kristom, pozvani smo nositi Boga onima koji ga ne očekuju, možda ga ne traže, ali ga sigurno trebaju“, ohrabrio je nadbiskup.

Stoga, „klanjanje nije kraj, nego početak nečeg novoga. Klanjanje počinje u tišini pred Presvetim, a nastavlja se u buci ulice, u obiteljskim razgovorima, u školskoj klupi, na radnom mjestu, u bolničkoj sobi, u rukama koje služe. Euharistija nas okuplja, hrani i šalje da budemo djelatni svjedoci Božje ljubavi“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Poželio je da nas Isus nauči gledati i ljubiti kao on, da živimo iz njegove prisutnosti. Zamolio je Mariju da nas nauči klanjati se Bogu srcem koje šuti, vjeruje i daruje se te biti hram Božje prisutnosti, kao što je ona bila.

Klanjanje počinje u tišini pred Presvetim, a nastavlja se u buci ulice, u obiteljskim razgovorima, u školskoj klupi, na radnom mjestu, u bolničkoj sobi, u rukama koje služe.

Don Zvonimir Mikulić, župnik Belafuže gdje se vjernici već devet stoljeća utječu zagovoru Gospe Maslinske, rekao je da je zahtjev Evanđelja biti s Isusom i da iz toga proizlazi evangelizacijski žar Crkve kao i primanje snage za svoj život. Istaknuo je poticaj pape Franje da u Crkvi trebamo iznova otkriti vrijednost klanjanja koje donosi blagoslov pojedincima, župi, biskupiji i cijeloj Crkvi.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić prenio je Presveto u procesiji u crkvu Gospe Maslinske, gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju, a kapelu TEK-a posvetio je Bezgrešnom Srcu Marijinom.

Na misi je bila Nada Burum, glavna koordinatorica TEK-a u Hrvatskoj i brojni registrirani klanjatelji iz cijele Zadarske nadbiskupije.