Na današnji dan prije dvanaest godina, Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu oslobodilo je hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, označivši prekretnicu ne samo u njihovim životima nego i u političkom i društvenom tumačenju operacije „Oluja“ u Hrvatskoj. Odluku je pročitao predsjedavajući sudac Theodor Meron, odbacivši konstatacije prvostepenog vijeća o navodnom udruženom zločinačkom pothvatu i o prekomjernom granatiranju Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca.

Presuda je dočekana s euforijom u Hrvatskoj. Gotovina i Markač u domovinu su se vratili istoga dana, vladinim avionom kojim su po njih otputovali tadašnji ministar branitelja Predrag Matić i ministar obrane Ante Kotromanović. Na zagrebačkom aerodromu Pleso dočekao ih je državni vrh, a potom i deseci hiljada građana okupljenih na Trgu bana Josipa Jelačića u jednom od najmasovnijih javnih okupljanja u poslijeratnoj Hrvatskoj.

Ante Gotovina odrastao je u radničkoj obitelji u kojoj ga je rano oblikovala tragedija – majka Ana poginula je 1959. štiteći djecu od eksplozije mine. U dobi od 17 godina priključio se Francuskoj Legiji stranaca, služeći u elitnoj 2. padobranskoj pukovniji i sudjelujući u vojnim operacijama u Africi. Nakon pet godina službe stekao je francusko državljanstvo, a kasnije je radio kao instruktor i sigurnosni savjetnik u Latinskoj Americi.

U Hrvatsku se vraća početkom 1990-ih, u vrijeme raspada Jugoslavije, te ubrzo preuzima ključne vojne uloge. Kao jedan od najistaknutijih zapovjednika Hrvatske vojske tokom Domovinskog rata, sudjelovao je u nizu operacija, da bi u „Oluji“ 1995. godine dobio jednu od najvažnijih komandnih zadaća u oslobađanju okupiranih područja i slamanju samoproglašene Republike Srpske Krajine.

Godine 2001. Haški tribunal podiže optužnicu protiv Gotovine, Markača i Ivana Čermaka zbog navodnog zločinačkog pothvata čiji je krajnji cilj, prema tužiteljstvu, bio protjerivanje srpskog stanovništva iz Krajine. Gotovina je ranije bio umirovljen iz HV-a zbog „miješanja u politiku“, te je nakon podizanja optužnice pobjegao iz Hrvatske. U pritvoru ICTY-ja završio je 2005, nakon lociranja na Kanarskim otocima.

Prvostepenom presudom 2011. godine osuđen je na 24 godine zatvora zbog navodnog prekomjernog granatiranja i sudjelovanja u zločinačkom pothvatu. Međutim, Žalbeno vijeće je 2012. srušilo ključne dijelove te presude, presudivši da nema dokaza o neselektivnom granatiranju ni o postojanju udruženog zločinačkog pothvata, čime su Gotovina i Markač istoga trenutka proglašeni nevinima i pušteni na slobodu.

Nakon povratka u Hrvatsku, Gotovina se okrenuo poslovnom životu. U Dalmaciji je pokrenuo biznis uzgoja tuna, a 2015. tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović imenovala ga je članom Vijeća za domovinsku sigurnost.

Presuda Meronovog vijeća bila je predmet brojnih reakcija u regiji, uz oštre osude iz Srbije i dijela međunarodnih pravnih krugova, ali i široko prihvaćanje u Hrvatskoj kao konačna potvrda legitimnosti „Oluje“.