Za tjedan dana, 21. studenoga, pada 30. obljetnica parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma, čiji je Aneks 4. zapravo Ustav Bosne i Hercegovine. Tim mirovnim sporazumom zaustavljen je rat i donesen nesavršen mir, ni jedna od triju strana nije bila zadovoljna; Srbi nisu uspjeli osvojeni teritorij pripojiti Srbiji, Bošnjaci nisu dobili republiku na načelu jedan čovjek – jedan glas, a Hrvati nisu dobili entitet u kojem bi bili većina kao druga dva konstitutivna naroda. Tijekom tri desetljeća mijenjane su njegove odluke mnogo puta, a pokazalo se da su brojni popravci donijeli nove kvarove pa je 30 godina nakon potpisivanja došlo do najdublje krize. U posljednje vrijeme sve se više govori i piše o tome da je krajnje vrijeme da se urade kvalitetne prepravke, pa čak i tome da Daytonski sporazum valja vratiti na tvorničke postavke. Govori se čak i o mogućem Daytonu 2. A hoće li ga biti ili ne biti, pitanje je SAD-a i EU-a.
– Au, kakav EU, kakav SAD i kakvi bakrači, bit će onako kako mi hoćemo jer mi smo najjači – čuje se iz političkog Sarajeva.
U političkim kuloarima čulo se i da navodno već postoji i novi nacrt Ustava BiH. U isto vrijeme u sarajevskim forumima i cesijama “crtaju” građanski Ustav BiH. Poruke koje su predstavnici SAD-a poslali na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a o BiH snažno su odjeknule u oba bh. entiteta. Isticanjem nužnosti dogovora političkih predstavnika triju konstitutivnih naroda u budućem uređenju BiH unitarističke snage doživjele su snažan udarac, a prave se kao da ih ne boli. Na tom važnom zasjedanju predstavnici SAD-a istaknuli su da se izgradnja stabilne BiH temelji na jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda. Trumpova administracija jasno je iskazala nužnost očuvanja daytonskog okvira te apostrofirala neuspjeh pokušaja izgradnje “bosanske nacije”, uvažavajući činjenicu da se 97 posto građana BiH izjašnjava kao pripadnici hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda. Silne izmjene Daytonskog sporazuma u cilju stvaranja “bosanske nacije” pokazale su se štetnima za BiH. SAD kategorički odustaje od podupiranja bošnjačke unitarističke politike, a podupirat će politiku jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda.
Tihomir Vinković, politički analitičar HRT-a, za HTV Herceg Bosne istaknuo je povratak SAD-a izvornom Daytonu i dogovoru triju naroda BiH. Vinković naglašava da Trumpova administracija govori o predstavničkoj demokraciji koja se narušavala. Nadamo se da je nametanje političkih predstavnika Hrvatima glasovima brojnijih Bošnjaka prošlost.
Dr. Ivan Pepić, politolog sa Sveučilišta u Ženevi, na HTV-u je istaknuo tri ključne poruke vezane uz promjenu politike SAD-a prema BiH i položaju bh. Hrvata. Naglasio je da je Trumpova administracija na sjednici u Vijeću sigurnosti jasno rekla da više ne provodi neuspjele projekte izgradnje nacije u BiH te da je razdoblje prounitarističkog intervencionizma, koji se temeljio na bonnskim ovlastima, sada završeno. Naveo je i to da model triju federalnih jedinica međunarodna zajednica razmatra još od 1992. godine kao mehanizam za očuvanje mira i sprječavanje sukoba. Podsjetio je i na to da je bivši američki veleposlanik Zimmermann svojedobno izjavio kako taj model nije uopće bio loš te da se pokajao što nije implementiran. Zaključio je da rješenja koja se temelje na realnosti mogu osigurati dugoročnu stabilnost u BiH.
No, mnogi u političkom Sarajevu i dalje uporno trube o građanskoj, to jest unitarističkoj BiH po mjeri Bošnjaka, a prate ih medijski bubnjevi. I dalje se bošnjačke političke snage ponašaju po starom. Nedavno je Zastupnički dom Parlamenta BiH usvojio odluku o uspostavi Ureda glavnog pregovarača za pregovore s EU-om na potpuno nelegalan način. Iako se glavni pregovarač BiH s EU treba birati procedurom kroz Vijeće ministara te potvrditi u Predsjedništvu, probošnjačke stranke i stranke srpske “trojke” učinile su “mini državni udar” s “maksi” posljedicama. Ignoriranje Vijeća ministara i Doma naroda, kao i Izaslanstva EU-a, govori o tome kako nekima nije nimalo stalo do Europe, već do ulizivanja biračima. Mnogima je bitno biti hadžija u svojoj avliji, a Europa može doći u goste ako joj je stalo do BiH. Mnogim domaćinima baš i nije.
Dokle će se političke snage u Sarajevu i Banjoj Luci “praviti ludima”? Jedni se prave da im puno toga nije jasno od dobro znanog sarajevskog smoga, a drugi jednim uhom prisluškuju zapadnu, a drugim istočnu stranu. Što nas podsjeti na razgovor (ne)ugodni između Muje i Fate. Mujo mobitelom nazove Fatu:
– Gdje si?
– Evo me u kuhinji – odgovori Mujina bolja polovica.
– Što praviš? – upita je gladni Mujo.
– Pravim se luda – objasni mu Fata.
Nevjerojatno je to da takvo ponašanje prešućuju u EU. Možda i u Bruxellesu čekaju rezultate izbora sljedeće godine; da znaju s kime će imati posla. Što se može stvarno i kada očekivati od Ujaka Sama preko Velike bare i Stare dame Europe? Bosni i Hercegovini potrebno je nešto kvalitetno i novo, a ne opet nešto nekvalitetno i staro, samo u drugom pakiranju. Možda nije vrijeme za šalu, ali poznato je da u svakoj šali bude – pola šale! Pa tako Fata reče Muji:
– Dragi, imat ćemo troje djece.
– Kako znaš? – upita Mujo.
– Trenutačno su kod moje mame – objasni mu Fata.
Majka daytonske BiH je u Americi, a o njoj bi se trebala skrbiti stara dama Europa.
Powered by WPeMatico