Thompson je održao megaspektakl pred pola milijuna ljudi na zagrebačkom Hipodromu, a vlast mu nije gasila mikrofon. Dapače, premijer ga je s djecom posjetio na probi večer prije nastupa, ministar unutarnjih poslova izjavio je da je to „više od koncerta“, a ministar obrane bio je „spreman“ na Thompsonovo „za dom“.
Ljevica je u tom trenutku shvatila da je vrag odnio šalu i da ovo više nije ista vlada koja provodi dominantno lijevo-liberalne politike do jednog trenutka kad će pokleknuti pod teretom korupcije i njima otvoriti vrata Banskih dvora. Tad je rođena „fašizacija“ kao posebna operacija uklanjanja Domovinskog pokreta iz vlasti i ponovnog „centriranja“ HDZ-a. Cilj je Andreja Plenkovića „prizvati pameti“ i natjerati da ponovno slaže Frankenstein većinu sa SDSS-om, žetonima i pokojim liberalnim solo igračem. Neka opet sija „suho zlato“! U ta su kola upregnuti manje-više svi mainstream faktori. Iz njihove je perspektive nedopustivo to što je desnica po prvi put od osamostaljenja Hrvatske dio nacionalne vlasti. Ako je uništen HSP, ako je ekspresno pao Karamarko, ako je izbačen tad još ideološki poprilično nedefinirani Most, ako je zaobiđen Škoro… pa valjda se može anulirati i ovo što je ostalo od DP-a nakon još jedne runde međusobnog klanja na desnici.
Stoga su od ljeta, od tog otrježnjujućeg Thompsonovog koncerta, krenuli s borbom protiv „fašizacije“. Dokazi navodnog buđenja fašizma u Hrvatskoj pijana su posla nekolicine adolescenata na koncertu od pola milijuna ljudi koji je inače prošao mirno i dostojanstveno, črčkarije na zidu protiv dvojice novinara nastale pod okriljem noći i mirni braniteljski prosvjedi protiv javno financiranih umjetničkih sadržaja. Od puste zabrinutosti zbog rastućeg desničarskog ekstremizma, predstavnici srpske nacionalne manjine u glavnom gradu organiziraju izložbu o glavnom tajniku SANU-a i suautoru zloglasnog Memoranduma koji je pokrenuo krvavi pir na tlu bivše države. Sredstva osigurana iz proračuna iste one države koja navodno uzgaja fašiste.
Od desnice se traži da se odrekne bojovnika HOS-a koji su davali živote za slobodnu, demokratsku Hrvatsku u Domovinskom ratu, a nitko s ljevice ni od srpskih manjinskih predstavnika nije se ogradio od lika i djela „zagrebačkog dečeca“ Dejana Medakovića čije su ideje i ljubav prema Slobodanu Miloševiću otvorile put zlu zbog kojega je studeni toliko bremenit mjesec u današnjoj Hrvatskoj.Netko će reći da su samo naivni ili slabo informirani. Omaklo im se. No realnost je ta da svjesno doprinose dizanju tenzija s ciljem destabilizacije aktualne državne vlasti. Neki će reći da je to legitimno, ali definitivno nije odgovorno. Ako u Hrvatskoj doista svjedočimo radikalizaciji zbog nečije političke kalkulacije, ljevica bi trebala manje upirati prstom, a više gledati u ogledalo.
Powered by WPeMatico