Apsolutno nije imao nikakve veze s Hrvatskom, nije tu bio ni na moru. Jednostavno je osjetio da mora doći. Avanturizma je vjerojatno bilo u tome, ali ništa više od toga, osim čiste želje da pomogne, prisjetili su se svojevremeno Igor Široki i Davor Purulić, prijatelji Jeana–Michela Nicoliera. Neustrašivi Francuz bez trunke razmišljanja s 25 godina je otišao braniti Vukovar. Kako 24sata neslužbeno doznaju, posmrtni ostaci Jean-Michela konačno su pronađeni na Ovčari.
– Pričao nam je da je gledao na TV što se događa i da je osjetio da mora doći. Sišao je s vlaka na Glavnom kolodvoru, pitao neku ženu gdje je najbliže za prijaviti se u vojsku, ova ga je uputila u HOS. Otišao je u Šenoinu, naletio na nas koji smo pričali engleski i brzo smo otišli put našeg prvog terena u Mejaško selo – otkrili su njegovi prijatelji iz HOS-a.
Kada je ponuđena mogućnost za odlazak u Vukovar, njih su trojica jedini odlučili poći iz Mejaškog. Inače je Jean bio vrlo pedantan, navodno je svaku večer slušao radio Bruxelles, prenosio bi suborcima vijesti, piše 24 sata.
– Vodio je svakodnevno ratni dnevnik koji je netragom završio u bolnici, baš kao i filmovi, hrpa filmova koje je fotografirao.
Odbijao je otići iz Vukovara
Bio je dobar borac, znao je satima sjediti na tavanu i tražio snajperom metu ili uočavao i javljao neprijateljske pokrete. Ostao je čvrst kada su mnogi počeli pucati.
– Nudili su mu da pokuša izaći iz Vukovara kao ‘fotoreporter’, ali to on ne bi nikada napravio. On je bio baš onakav kao što je definirao u kameru: ‘Do kraja, i u dobru i u zlu!’. To je bio Jean, nije bilo nikakve šanse da drugačije odluči – prisjetio se Široki.
Po riječima preživjelog s Ovčare, Jean je imao posebno ponižavajući tretman prije smaknuća, a nimalo logična egzekucija stranca, koji je netom dao intervju televizijskim ekipama, vjerojatno je prouzročila puka “zafrkancija”:
– Jean je na početku non-stop bio sa Švicom i kada bi se nadmudrivali preko motorola, onda bi im Švico rekao: ‘Evo, tu je sa mnom ekipa iz Francuske pa neka vam kaže što misli o vama’. Nažalost su ovi jako dobro zapamtili što im je on brbljao, jer su po bolnici tražili baš ‘Francuza’… Jean je bio krasna osoba, vidjelo se iz njegovog govora, ophođenja, očiju. Sve je radio kao i mi, nikad nije tražio nekakve povlastice. Sve smo dijelili, suze, bol i krv… do kraja, i u dobru i u zlu!
Jean-Michel, pričaju njegovi suborci, bio je mlad i neiskusan, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenog.
Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima. Mučili su ga i tukli zajedno sa Sinišom Glavaševićem.
Prema svjedočenjima preživjelih s Ovčare, Francuza su prvotno brutalno pretukli, a onda ga je mučki ubio Spasoje Petković zvani Štuka 21. studenog 1991. Ubojica je nakon svog krvavog izvršenja Nicolieru iz džepa uzeo 20 franaka.
Mučili su ga i tukli zajedno sa Sinišom Glavaševićem i onda pogubili.
Francuski reporteri ušli su u vukovarsku bolnicu nekoliko sati nego što će ranjenici biti odvedeni na Ovčaru. Jean-Michel se nasmiješio gledajući u kameru, odjeven u plavi bolnički ogrtač, rekao je: ‘Klaonica, to je bila klaonica’…
Mučili su ga i tukli, a onda ga izvukli polumrtvog i pogubili u noći na 21. studenoga, na Ovčari, svjedočio je tada preživjeli Vukovarac Dragutin Berghofer. Jean je imao svega 48 kila kada su ga ubili.
Spasoje Petković zvani Štuka u vrijeme rata je imao 18 godina. Upucao je Jean-Michela Nicoliera u potiljak i dahtao kao pas. Iz džepa mu je izvadio zadnjih 20 franaka. Danas šeće Srbijom kao slobodan čovjek…
Powered by WPeMatico