Fra Miljenko Mika Stojić rođen je 12. prosinca 1960. u Dragićini, u župi Čerin, u čitlučkoj općini. Obavljao je niz dužnosti od kojih neke posebice izdvajamo. Od 2007. do 2013. bio je povjerenik za Svetu Zemlju u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Službu ravnatelja Caritasa Bosne i Hercegovine obnašao je od 2010. do 2013. Svoj je humanitarni rad zapravo počeo 1990., kada je utemeljio Humanitarnu udrugu “Fra Didak Buntić”. Trenutačno je voditelj HKM-a Frauenfeld u Švicarskoj. S ovim hercegovačkim franjevcem, misionarom i humanitarcem ekipa Večernjeg lista razgovarala je prvenstveno o radu udruge kojoj je na čelu.
Vecernji.ba: Udruga postoji od 2011. godine. Što nam možete reći o njezinim postignućima do danas? Vaši snovi 2011. i stvarnost 2025.?
Fra Miljenko Mika Stojić: – Na početku zahvaljujem medijima koji nas prate od našeg osnutka do danas. Moji snovi u početku (2011. godine) i stvarnost danas (2025. godine) uvelike se razlikuju. “Sanjao” sam puno toga lijepog i pozitivnog u nastajanju i djelovanju Udruge. Moram naglasiti da se pozivi slabo čuju. Slabo su prihvaćeni. A potrebe su svaki dan sve veće.
Nedavno sam razgovarao s nekim djelatnicima Mirovinskog zavoda koji imaju srca za tuđe potrebe i koji su zabrinuti za budućnost starijih, bolesnih i nemoćnih. Nisu nimalo optimistični. Naprotiv. Raste broj onih koji financijski neće moći izdržati. Zato molim Boga da nas dotakne, da otvorimo oči, srca i uši, da vidimo, čujemo i prihvatimo tešku stvarnost mnogih starijih ljudi. Kao vjernici moramo priznati da smo u mnogome zakazali po pitanju solidarnosti i suosjećanja s onima koji su u potrebi. Naravno da ima sjajnih ljudi koji se ne ubrajaju u ovu priču. Takvi i nama pomažu te nas podržavaju da naš rad može trajati. Hvala im i molimo ih da nastave tako dokle god mogu. Oni su čuli naš vapaj: – Pomozite nam pomagati. Ali malobrojni su.
Zahvaljujem i Udruzi “Kap ljubavi” u Tomislavgradu, koju je osnovao fra Jozo Radoš Đoka, a u kojoj je “glavna violina” Dražena Perković. Hvala im na velikoj potpori i suradnji.
Vecernji.ba: Kako su tekli vaš put i rast Udruge? Jeste li imali podršku ljudi iz okoline i od društva općenito?
Fra Miljenko Mika Stojić: – Ponajprije velika hvala svima koji su nam pomogli. Velika nam je pomoć što imamo besplatno knjigovodstvo i završni financijski račun. Kad taj račun ne bismo uradili, odmah bi bili blokirani računi naše Udruge. Neću spominjati imena, ali ima nekoliko ljudi i jedna tvrtka koji stoje uz nas od početka do danas.
Nisam zadovoljan odzivom okoline na naše pozive i poticaje. Ljudi se teško pokreću kad je u pitanju dobro. Pogledajmo samo kako teško prolaze akcije za čist okoliš. Kad netko naiđe kroz naše krajeve i vidi toliko smeća pored ceste, što može o nama misliti. Naravno da nisu svi takvi, ali oči imaju što vidjeti. A da ne spominjem deponije u šumama u prirodi daleko od očiju prolaznika. Teško je probuditi svijest ljudi da sami sebi učine dobro. Socijalna dimenzija kod mnogih zaostaje u razvoju s obzirom na ono što imamo i što bismo mogli učiniti. Znam da će se neki na ovo ljutiti. Takve molim da pođu uz naše ceste i neka fotografiraju što vide. Tako je i s dobrotvorstvom. Teško se probija naprijed. Ljudi koji ne slušaju moje poticaje opet mene zovu kad im treba humanitarna pomoć. Tko je sve zakazao u lancu odgoja i odrastanja te formiranja svijesti mladih ljudi? Morat ćemo puno raditi da se stvari i stanje poprave.
Vecernji.ba: Fra Mika, kako dalje, s kim dalje?
Fra Miljenko Mika Stojić: – Svaki dan smo siromašniji, stariji, bolesniji. Nažalost, neki ljudi saznaju da postoje bolest, patnja i siromaštvo tek onda kad njih snađe nešto od toga. Evanđelje nas poziva da svoj život darujemo za svoju braću i sestre. Mnogo je onih koji će reći da su spremni poginuti za nekoga. Ali, eto, to se od nas ne traži. Traži se lagano darivanje sebe na etape i polako kroz razna dobra djela koja će pomagati bližnjima koji su u nevolji.
Prije 14 godina, kad smo pokrenuli Udrugu, govorio sam ljudima da nam neće biti problem sagraditi dom za starije i nemoćne ako budemo složni i aktivni na širem planu i području. To se, nažalost, nije dogodilo. A u 14 godina mogli smo sagraditi vlastiti dom za starije koji bi poslovao djelomično po uobičajenim uvjetima, a djelomično za najsiromašnije – donacijski. Tijekom tog vremena primao sam bezbroj poziva ljudi koji su me molili da pomognem ili interveniram da netko bude primljen u domove za starije osobe. Dakle, ljudi me ne slušaju, a onda me zovu da interveniram. U Hercegovini je malo domova za starije, a, evo, primjerice, cijena u dva doma. U Domu za starije i nemoćne osobe Betanija u Čapljini cijena je od 1330 do 1500 KM mjesečno, ovisno o zdravstvenom stanju korisnika. U Domu za starije i nemoćne osobe Sveti Josip u Ljubuškom cijene se kreću od 1250 do 1600 KM mjesečno, prema kategoriji njege. Kako će netko tko je krajnje siromašan plaćati taj dom ako ima mirovinu 620 KM? A da smo se mi složili i žrtvovali, onda bismo mogli plaćati za one koji žive u teškom siromaštvu. Kad će to neki shvatiti? Nažalost, najčešće onda kad netko njihov zatreba takve usluge. I riječ za kraj. Zahvaljujem svim donatorima koji su nam pomagali. Koristim priliku na kraju i pozivam sve ljude dobre volje da otvore svoje srce i da nam pomognu ili da se aktiviraju u nekoj drugoj ustanovi, a nažalost, tih ustanova nema puno, te da zdravi ljudi budu sretni i Bogu zahvalni što su zdravi i da dopustimo da nas dotiču tuđa bolest i patnja bilo koje vrste te da budemo spremni djelatno pomagati bolesnima i potrebnima. Hvala svim članovima naše Udruge, a posebice onima koji volontiraju. Posebna hvala ide našem skladištaru Mari Stojiću i njegovim prijateljima koji mu pomažu u toj njegovoj službi. Hvala svima koji se trude da naša Udruga postoji, raste i djeluje na dobrobit tolikih bolesnika. I šećer na kraju – golema i neizmjerna hvala mons. Karlu Višatickom, generalnom vikaru Banjolučke biskupije, koji nam je u posljednje tri godine pomogao nabaviti mnogo kreveta, tako da smo ih onda mogli dijeliti i Udruzi “Kap ljubavi” koju vodi fra Jozo Radoš Đoka te još nekim udrugama. Ako Bog da zdravlja, preko mons. Karla Višatickog dobivat ćemo još kreveta. Ovdje posebno želim naglasiti da će naša Udruga nabaviti 30 kreveta za Dom za starije osobe koji se gradi u Busovači. Gradi ga Udruga “Dar srca”, bit će besplatan za najsiromašnije korisnike, a neće moći ni primiti sve njih koji žive u blizini tog doma i grada Busovače. Time želimo podržati one koji imaju manje mogućnosti nego mi, ali imaju više srca – očito!•
Powered by WPeMatico