Uz niz problema s kojima su se susretali u toj borbi za veću cijenu svoga rada, uzgajivači duhana bili su primoravani politički se organizirati i dijeliti kako bi dobili bolji tretman od političkih stranaka. Tako su oni koji su se priklonili Srpskoj radikalnoj stranci bolje prolazili nego oni koji su bili naklonjeni Hrvatskoj seljačkoj stranci. Takav odnos prema duhanarima ili “duvandžijama”, unatoč strogoj kontroli, doveo je do toga da se hercegovački seljak okrene samom sebi i počne krijumčariti ili švercati duhan po mnogo većim cijenama nego što su mu tadašnja vlast i uprava određivale