Generacija Z, ili “zoomeri”, je demografska skupina rođena otprilike između 1997. i 2012. godine, koja je odrasla u digitalnom dobu i poznata je po snalažljivosti s tehnologijom i društvenim mrežama.
Generacija Z (rođeni između 1997.–2012.) prva je odrasla uz trajni internet, društvene mreže i algoritme. U poslu ih se često prikazuje kao nelojalne i nestrpljive, no stvarnost je drukčija: ne bježe od rada, nego odbijaju logiku da se uspjeh plaća izgaranjem.
Najstariji među njima danas su u kasnim dvadesetima i već mijenjaju tržište rada. Odrasli su uz krize i nestabilnost, naučili su da „siguran posao“ i diploma nisu jamstvo, a da pošten rad ne znači nužno dostojanstven život. Mnogi startaju s niskim plaćama, kasno se osamostaljuju i teško dolaze do stana bez suživota s roditeljima ili cimerima.
Zbog nesigurnosti i pritiska produktivnosti, rad im sve manje služi kao glavni izvor identiteta. Uz posao, važni su slobodno vrijeme, hobiji i osobni razvoj. Cijene uvjete koji nude vremensku slobodu, fleksibilnost, mogućnost učenja i napredovanja te prepoznavanje individualnosti. Ako toga nema, spremni su mijenjati poslove ili otići u inozemstvo.
Promijenio se i „skriveni kurikulum“ odrastanja: poslušnost i učenje napamet zamijenili su kritičko mišljenje i sposobnost brzog učenja. Autoritet se sve manje temelji na hijerarhiji, a sve više na kompetentnosti i dijalogu. Otvoreno propituju pravila koja su prije bila neupitna – od radnog vremena do smisla zadataka.
Razlike sa starijim generacijama proizlaze ponajprije iz različitih iskustava sigurnosti. Stariji su stasali u stabilnijim karijerama i jasnim hijerarhijama; mlađi u svijetu stalnih promjena gdje se uspjeh mjeri prilagodbom. To stvara napetost oko pitanja lojalnosti, autoriteta i tempa napredovanja, ali ne znači manjak radnih vrijednosti kod mlađih.
Mentalno zdravlje i granice visoko su na listi prioriteta. Mladi češće traže podršku, otvoreno govore o teškoćama i neće ostajati u toksičnim okruženjima samo zbog „zahvalnosti“. Novac im je važan, ali nije jedini motivator: traže smisao, fer tretman, jasne ciljeve, dobru komunikaciju i kulturu učenja.
Što poslodavci mogu učiniti? Ponuditi razvoj i mentorske puteve, jasna očekivanja i povratne informacije, fleksibilnost mjesta i vremena rada, mogućnost rotacija i projektnog rada te kulturu poštovanja i uvažavanja. Zauzvrat dobivaju digitalno pismene, kreativne i odlučne zaposlenike koji brzo uče i donose svježe perspektive.
Zaključak? Ne radi se o „problematičnoj“ generaciji, nego o racionalnoj prilagodbi novim okolnostima. Umjesto da ih učimo kako se uklopiti u stari model, smislenije je zajedno graditi novi – onaj u kojem se radi pametno, živi dostojanstveno i poštuju granice.
Objava Generacija Z ruši stare navike: Nisu lijeni – samo ne pristaju na zastarjela pravila pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.