“U miru molim, u miru jedem i u miru spavam”, kaže nam Marinko Bošnjak (78), čovjek iz krša koji danas uživa u svom vrtu, obitelji i tišini hercegovačkog zraka. U njegovoj Grabovoj Dragi – među prezimenima Bošnjak, Ćubela i Marić – sve miriše na staru, dobru Hercegovinu: kamen, trud, smijeh unučadi i riječi zahvalnosti Bogu.
Obitelj kao najveće bogatstvo
Marinko i supruga, kako kaže, “za dva mjeseca slave 50 godina braka”. Obitelj je golema: 23 unučadi i 3 praunučadi. “To je bogatstvo”, ponavlja nekoliko puta. Djeca su odrasla u zajedništvu – stariji su čuvali mlađe, a danas mlađi pomažu starijima. “Unučad dođu petkom i subotom navečer – kuća oživi.”
Vrt u kamenu i zdravlje na zraku
Kao i svaki Hercegovac, Marinko se ne da: vrt krči među žilama i kamenjem. “Sad ću ga konačno srediti kako treba – cijeli vrt,” pokazuje bašču i kamenčiće koje strpljivo izdvaja. “Ovdje blizu je šuma, ima žila, svega… ali čini te živim.”
Uz osmijeh priznaje da ne smije pretjerivati – iza njega je sedam operacija (srce, prostata, mokraćni mjehur, oba oka, ruka i krajnici). “Ali mogu moliti pet sati bez prestanka – srce moli, ne umara se,” kaže.
Instruktor vožnje – i čovjek od principa
Život ga je vodio cestama. Marinko je instruktor vožnje – radio je četiri godine u Čapljini, četiri u Mostaru, a ostatak u Širokom Brijegu. Sjeća se dana kada je položio ispit u Sarajevu: “Nas 72 na polaganju – prošla samo dvojica: ja, Hrvat, i još jedan pravoslavac.”
U doba kad je partijska knjižica bila ulaznica za posao, on je otvoreno rekao: “Nisam član Saveza komunista. Vjerujem u Boga.” “Primljen si – takvi nam trebaju,” odgovorio mu je tadašnji rukovoditelj, Sejo Begić. “Čovik je bio pravedan, iako nije vjerovao.”
“Pogledaj lijevo” – trenutak koji je promijenio sve
Jednu noć, stižući kući u polugama, dogodilo se nešto što Marinko pamti kao Božju intervenciju. “Sjeo sam u auto, mrak. Tri puta sam čuo glas: ‘Pogledaj lijevo!’ Iziđem – unuka sjedi na zidiću, taman u smjeru kretanja. Da je nisam vidio, ne bi ostala živa. Tko mi je to rekao? Samo dragi Bog.” Od tada, kaže, moli neumorno.
Poštenje bez kalkulacije: “Nisam znao da ima još poštenih ljudi”
Prije gotovo pola stoljeća, u Čapljini je s pronađenim novčanikom doživio prizor koji se danas prepričava kao poučna crtica. “U novčaniku 30.000 maraka. Krenuli smo na policiju; putem čovjek po cesti traži nešto, sav izbezumljen. ‘Što si izgubio?’ – ‘Novčanik. Bilo je 30 tisuća, idem kupiti auto.’ Kad smo mu ga vratili, rekao je: ‘Nisam znao da ima još poštenih ljudi.’ Nije mogao ni počastiti – valjda je imao točno koliko treba za auto. A ja nisam ni tražio.”
Kućni odgoj: otac koji “nikad nije opsovao”
Najdublji trag u njegovu životu ostavila je vjera u kući. Tetka je bila časna sestra (živjela do 96.), sestra mu je također časna. Ocu se divi: “Živio je s mamom 50 godina i nikad nije opsovao. Njegova ‘psovka’ bila je: ‘Ti malecko!’ Kad vidim koliko nam Bog daje – zrak, kišu, sunce – kako ću psovati Ime?”
Nedjelja i oltar srca
Nedjeljna misa za Marinka je navika od djetinjstva. Kaže kako danas sve češće čuje “ne idem u crkvu”, pa mirno dodaje: “Kad te nevolja uzme, tada se sjetiš. Ja ne čekam nevolju – zahvaljujem dok je dobro.”
Svećenik ili pravi čovjek
Kao mladić, Marinko je kratko bio u Bogosloviji. “Vidio sam da ne mogu – nisam ja za to, bolje da budem pravi čovjek nego loš svećenik.” Umjesto toga, zasnovao je obitelj, radio i – kako kaže – “Bogu hvala, Bog me nagradio djecom, unucima i mirom.”
Mala svakodnevnica, velike pouke
Danas ga vesele pet kokoši i mačka (“Mačka je ubila zmiju i pojela,” smije se). Vrt i šetnja su mu terapija. Pričom i humorom prenosi vrijednosti: poštenje, rad, molitvu i ljubav prema obitelji.
“Bogat sam,” kaže. “Ne novcem – ljudima. Kad vidiš unučad, kad čuješ tišinu nakon molitve, kad vratiš izgubljeno, a srce mirno – to je bogatstvo.”
Marinko Bošnjak – čovjek iz Grabove Drage – podsjeća nas da dobro nije buka, nego postojanost: krčiti vrt u kamenu, vraćati tuđe, moliti u tišini i biti oslonac svojoj kući. “Bog me sačuvao – a ja ću Njega moliti,” kaže, pa se vraća svojim gredicama.
Objava Životna priča Marinka Bošnjaka: 50 godina braka, 23 unučadi, poštenje bez kalkulacije i vjera povrh svega pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.