U Bosni i Hercegovini bilježi se zabrinjavajući porast broja djece s bolovima u vratu, glavoboljama te razvojnim poteškoćama u govoru i komunikaciji. Stručnjaci upozoravaju da su ovi problemi izravno povezani s prekomjernim korištenjem mobilnih telefona i digitalnih uređaja.
Specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije prim. dr. Sevda Bećirović te logoped Milan Pljevaljčić u razgovoru za Fenu istaknuli su da svakodnevno svjedoče ozbiljnim posljedicama koje mobiteli ostavljaju na fizičko i mentalno zdravlje djece.
“Text neck” sindrom – vrat pod opterećenjem kao nikad prije
”U ordinaciji gotovo svakodnevno viđamo predškolsku i školsku djecu koja se žale na bolove u vratu, ramenima i glavobolje, pa često i vrtoglavice. Prije desetak godina to su bili rijetki slučajevi, a danas su pravilo, a ne izuzetak” upozorava dr. Bećirović, ističući da je riječ o tzv. text neck sindromu, poznatom i kao “vrat od mobitela”.
Ovo stanje, objašnjava, nastaje zbog dugotrajnog držanja glave pognute prema ekranu, pri čemu pritisak na vratne pršljenove može višestruko porasti. Normalno opterećenje od 5–6 kilograma, spuštanjem glave prema ekranu, raste i do 20 kilograma.
“Takav položaj dugoročno dovodi do bolova, ukočenosti, ograničenog pokreta, glavobolja i trajnih poremećaja držanja, posebno kod adolescenata” ističe liječnica.
Najugroženiji – predškolska djeca
Najveći rizik, kaže Bećirović, imaju djeca od 3 do 6 godina kod kojih se kralježnica i mišići tek razvijaju.
“Ako dijete svakodnevno satima drži glavu pognutu prema ekranu, dolazi do poremećaja pravilne krivine vratne kralježnice i slabljenja mišića koji drže glavu uspravno. To može izazvati rane deformitete držanja, od ravnog vrata do skolioze i kifoze” pojašnjava.
Zbog toga upozorava da roditelji moraju ograničiti vrijeme provedeno uz ekran i poticati kretanje. “Svakih pola sata dijete bi trebalo ustati, istegnuti se ili prošetati. Sport i svakodnevno kretanje najbolja su zaštita za kralježnicu” dodaje.
Utjecaj ekrana na mozak i ponašanje
Prekomjerna izloženost ekranima ne uzrokuje samo fizičke, nego i neurološke i psihološke posljedice. Prema riječima Bećirović, mozak predškolskog djeteta ubrzano se razvija, a dugotrajno gledanje u ekran negativno utječe na pažnju, koncentraciju i emocionalni razvoj.
“Djeca postaju razdražljiva, slabije se snalaze u socijalnim kontaktima i teže razvijaju sposobnost samokontrole. Pretjerano korištenje ekrana može uzrokovati poremećaje pažnje, kašnjenje u razvoju fine motorike i probleme sa snom” navodi.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje da djeca mlađa od dvije godine uopće ne koriste ekrane, dok djeca od 2 do 4 godine mogu provesti najviše jedan sat dnevno uz prisustvo roditelja.
Pasivno gledanje ne razvija mozak kao stvarna igra
Doktorica Bećirović naglašava da mobiteli ne mogu zamijeniti pravu igru jer samo aktivno iskustvo gradi neuralne veze u mozgu.
“Kada dijete gleda crtani film o igri loptom, aktivira se samo vizualni dio mozga. No kada zaista baci ili uhvati loptu, aktiviraju se i centri za planiranje pokreta, ravnotežu i taktilni osjet. Gledanje je pasivno, igra je aktivno učenje” pojašnjava.
Zbog toga djeca koja previše vremena provode pred ekranom često imaju slabiju finu motoriku, nespretnost u pisanju, lošiju koordinaciju ruka–oko i manju fizičku izdržljivost.
Logoped Pljevaljčić: Djeca sve teže komuniciraju
Osim fizičkih problema, stručnjaci upozoravaju i na zabrinjavajuće posljedice po govor i socijalni razvoj. Logoped Milan Pljevaljčić naglašava da djeca koja provode previše vremena uz ekran imaju sve manje stvarne interakcije s roditeljima i vršnjacima.
“Takva djeca kasne u razvoju govora, imaju siromašan rječnik i slabije socijalne vještine. Umjesto da kroz igru i razgovor postavljaju pitanja, dijete pasivno prima sadržaj bez interakcije. Posljedica je manja pažnja i teže praćenje školskog gradiva” kaže Pljevaljčić.
Dugotrajno gledanje u ekran, dodaje, utječe i na emocije djeteta koje postaje razdražljivije i sklonije frustraciji. Posebno upozorava roditelje da djeca moraju primarno usvajati maternji jezik kroz razgovor i igru, a ne kroz digitalne sadržaje na stranim jezicima.
Statistike koje zabrinjavaju
Prema podacima UNICEF-a i Regulatorne agencije za komunikacije BiH, još 2020. godine 93 posto djece živjelo je u domaćinstvima s pametnim telefonima. Europska studija iz 2024. pokazuje da više od 75 posto trogodišnje i četverogodišnje djece provodi previše vremena ispred ekrana – dok istodobno spavaju i kreću se premalo.
Zaključak: tehnologija nije neprijatelj, ali traži jasna pravila
Stručnjaci poručuju da mobilni telefoni ne moraju nužno biti štetni ako se koriste odgovorno.
“Suština nije u zabrani, nego u balansu. Tehnologija treba biti alat za učenje i kretanje, a ne izvor problema za tijelo i razvoj djeteta” zaključuje dr. Bećirović.
Powered by WPeMatico