Iako ima jednu od najbrojnijih iseljeničkih zajednica (u odnosu na ukupnu populaciju) u Europi, Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo koje bi bilo fokusirano na odnos s dijasporom. Nema ni zakon o iseljeništvu, a svi dosadašnji pokušaji i inicijative da se uspostavi ministarstvo i usvoji zakon završili su neuspješno.
Federacija i RS
Čak ni činjenica da ogromni iznosi novca svake godine ulaze u BiH upravo zahvaljujući dijaspori, nisu utjecali na postizanje političkog konsenzusa o konkretnijem institucionalnom odnosu s iseljeništvom. Prema službenim podacima Centralne banke BiH, između 1998. i 2014. godine dijaspora je poslala gotovo 34 milijarde KM u svoju domovinu. Od 2014. do 2024. godine stiglo je dodatnih 48,5 milijardi KM.
Pitanje je kako bi ekonomska situacija u zemlji izgledala bez tog novca, kojem treba dodati i neregistrirana financijska sredstva koje dijaspora potroši tijekom boravka u domovini, kao i njihova ulaganja u nekretnine i druge vrijednosti od kojih država ima određenu korist. Vijeće ministara BiH je početkom ove godine donijelo odluku o formiranju Međuresorne radne skupine za izradu okvirnog zakona o suradnji s iseljeništvom institucija Bosne i Hercegovine. No, imajući u vidu aktualnu političku situaciju, kao i iskustva s ranijim sličnim inicijativama i odlukama, malo tko vjeruje da će se zakon doista i usvojiti do kraja ovog mandata državne vlasti. Za sada se sve svodi na rad jednog sektora u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH koji ima ograničenu ulogu i mogućnosti.
Federacija BiH kao entitet ima svoju strategiju suradnje s iseljeništvom, dok Republika Srpska odnose s iseljeništvom temelji na resoru za suradnju s dijasporom unutar Ministarstva za europske integracije i međunarodnu suradnju RS-a. Iseljeništvo, međutim, nije jedina važna oblast koja institucionalno nije dobro pokrivena u BiH. Ako se za dijasporu i može kazati da ustavno ne pripada državnoj razini, europske integracije su bez dvojbe strateški državni cilj.
Dakako, uz napomenu da u tom zahtjevnom i širokom procesu određene ustavne ovlasti imaju i entiteti, županije, pa i općine i gradovi. Državnog ministarstva za europske integracije nema. Tu prazninu popunjava Direkcija za europske integracije BiH.
Mnogi smatraju da to neće biti dovoljan organizacijski kapacitet u sljedećim, sigurno zahtjevnijim fazama približavanja Bosne i Hercegovine članstvu u Uniji.
Istina je da u RS-u postoji već spomenuto ministarstvo koje se bavi EU integracijama, kao i da Federacija BiH ima svoje tijelo pri entitetskoj Vladi koje također radi na EU poslovima.
Određene službe postoje i na nižim razinama vlasti, ali pogled na susjedne zemlje, koje također pretendiraju na članstvo u EU, pokazuje vrlo jasnu sliku. Srbija ima posebno ministarstvo, Crna Gora također, dok je Albanija svoje ministarstvo vanjskih poslova proširila i na europske poslove.
Ministarstvo zdravstva
Treba reći da je BiH do 2002. godine imala državno ministarstvo za europske integracije, ali je ono svedeno na Direkciju za europske integracije. Bilo je kasnije inicijativa da se ponovno uspostavi ministarstvo, ali kao i u slučaju iseljeništva, nije se odmaknulo dalje od inicijative. Bosna i Hercegovina u svojoj postdaytonskoj povijesti nije imala državno ministarstvo zdravstva, a tako će vjerojatno i ostati jer nema političke volje da se razgovara o toj temi. Jasno je da je zdravstvo u ustavnoj nadležnosti entiteta i županija, ali primjer pandemije koronavirusa pokazao je kako bi mnoge stvari na međunarodnom planu lakše funkcionirale kada bi postojalo kakvo-takvo ministarstvo zdravstva na razini države.
Trenutačno Ministarstvo civilnih poslova BiH koordinira aktivnosti u području zdravstva na razini Bosne i Hercegovine, a aktivnosti se provode kroz djelovanje Sektora za zdravstvo. Treba li uopće spominjati kako gotovo sve zemlje u Europi imaju ministarstvo zdravstva.
Čak i da BiH nije u političkoj krizi u kakvoj jest od početka ove godine, bilo bi malo vjerojatno da se postigne dogovor o uspostavi novih ministarstava na državnoj razini. Mnogi će reći da je ta šansa definitivno propuštena rušenjem tzv. travanjskog paketa ustavnih promjena prije 20-ak godina.
No, prateći realne potrebe, moglo bi se barem konkretnije raditi na preustroju postojećih ministarstava u Vijeću ministara BiH. Njihovom reorganizacijom važni resori dobili bi na značaju i vidljivosti, pa i kroz promjenu službenih naziva ministarstava. Uostalom, primjera je puno u susjednim zemljama.
Powered by WPeMatico