S pravom se za današnju Hercegovinu može reći – tko radi, zaista radi; tko ne radi, ističe profanu “ne isplati se”. Ljetos smo u čapljinskoj Adi razgovarali s Marinkom Merdžanom iz Bivoljeg Brda kod Čapljine o proizvodnji, urodu i plasmanu lubenica na četiri hektara površine, na koliko je zasnovao proizvodnju te kulture.
Ovih dana u Vidovu polju kod Stoca ponovno susrećemo Marinka Merdžana kako skuplja opremu nakon intenzivne berbe rajčica za Marinadinu tvornicu za preradu voća i povrća u Kruševu kod Mostara, prvu takve vrste u BiH. Berba nije bila mala stvar.
12 radnika, tri traktora…
– U samoj kampanji treba 12 čvrstih radnika. Cijelu se noć tovari, cijeli dan bere neprekidno. Tri traktora izvlače, četvrti vuče, tri su šlepera, četiri u optjecaju, kruže, nema stajanja, to je malo naporno, ali odmori se – odgovara nam Marinko Merdžan na upit je li u berbi bilo problema s osiguranjem radne snage.
To izgleda kao nekadašnja proizvodnja kreča u Hercegovini – zapališ vatru pa ložiš bez prestanka nekoliko dana
– Pa tako nešto, samo neka strojevi slušaju, sve je u redu.
Koliko je kod vas trajala kampanja
– Tri dana i tri noći.
Jeste li spavali?
– Ne, sad ćemo se odmoriti. Malo je naporno, ali tijekom rada snalazili smo se kroz smjene za malo odmora. Kako smo počeli tako smo i završili, ekipa je bila složna – kaže Merdžan, koji uzima i jede rajčicu sa zaostale stabljike na njivi, bez pranja, pa na upit znači li to da je proizvodnja ekološka, kaže:
– Proizvodnja je po programu Europske unije, Euro GAP, strogo kontrolirana i tu nema nikakvih problema. Sredstva kojima se štite biljke moraju biti u skladu s tim standardom, nema ništa sa strane. Sredstva koja smo koristili odgovarajuća su, možda bi trebala neka pojačanja u slučaju obilnih oborina, kao što smo nedavno imali 150 litara kiše na četvorni metar u dva-tri dana.
Valja reći da je prinos po hektaru bio veći od 100 tona, što će reći – na tri hektara površine prinos je bio veći od 300 tona. Zasađeno je oko 100.000 sadnica. Uglavnom, Merdžan je zadovoljan prinosom, kao i činjenicom da je kampanja od početka do kraja protekla prema planu, a na upit kako se našao u ovoj proizvodnji, Merdžan, inače veliki proizvođač lubenica i kupusnjača, pčelar, odnedavno i maslinar, kaže:
– U poljoprivredi treba planirati, a ovo je način gdje se planski radi od polja do stola, lanac je neprekidan. Ja sam ove godine pokušao, prinosi po hektaru su dobri, što znači da zemlja ovoj kulturi odgovara, ima malo viška kamena koji moramo kupiti strojem ili samljeti. Pokazalo se da je zemljište u Vidovu polju, nekad u vlasništvu Hepoka, pogodno za proizvodnju rajčice. Govoreći o borbi sa sušom u iznimno sušnu lipnju, ovaj marni poljoprivrednik kaže:
– Nemamo podzemne vode kao uz Neretvu, tako da moramo vući vodu iz rijeke. Iz Bregave smo s 400 metara crpili vodu, stradala su tri motora, ali i to je cijena posla. Za mene je u ovoj proizvodnji prednost plasman, nema sadnje napamet, zna se kad sadiš, kad bereš, kad predaješ, sve je organizirano i to je jedini način da poljoprivreda opstane – organizirana proizvodnja, otkup i prodaja.
Proizvodnja paprike
Od Merdžana smo doznali i kako u Vidovu polju, na drugom dijelu, još trojica poljoprivrednih proizvođača sade za tvrtku Marinada, ali paprike. Ovaj radišni proizvođač kani nastaviti proizvodnju tzv. industrijske rajčice, a što se tiče proizvodnje industrijske paprike u drugom dijelu Vidova polja, odlučni smo vidjeti kako ide i taj posao…
Powered by WPeMatico