Sve veći broj općina u Bosni i Hercegovini nastoji ispuniti formalne uvjete i steći status grada. Neki prijedlozi, kao što je onaj Kiseljaka, izazvali su političke, pa i nacionalne prijepore u federalnom Parlamentu.
Status grada i centri
Status grada u Federaciji BiH trenutačno imaju 23 jedinice lokalne samouprave, među kojima su administrativni centri Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zenica, Bihać, Goražde, Livno, Široki Brijeg, ali i oni koji to nisu, poput Novog Travnika, Gradačca, Visokog, kao i drugih lokalnih zajednica koje su ispunile zakonske ili posebne kriterije te pokrenule inicijativu za dobivanje statusa grada. Uz već spomenuti Kiseljak, trenutačno je u proceduri dobivanje statusa grada i za Tomislavgrad. Ova inicijativa, kao i sve prethodne, treba dobiti suglasnost Vlade FBiH. Prema Zakonu o načelima lokalne samouprave, grad se može uspostaviti federalnim zakonom na osnovi sporazuma o udruživanju dviju ili više općina, ili odlukom općinskog vijeća općine koja ispunjava propisane kriterije – ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno gradsko središte s najmanje 10.000 stanovnika. Status grada automatski dobivaju i općine koje su sjedišta županija, bez obzira na broj stanovnika, a zakon priznaje i iznimke općinama od posebnog povijesnog i kulturnog značaja koje ne ispunjavaju uvjete o minimalnom broju stanovnika. Kako je Feni kazao zamjenik direktora za usluge članstvu Saveza općina i gradova Federacije BiH Amir Kupusija, u praksi razlika između gradova i općina je simbolična. Suštinski se ne mijenja ništa, osim što jedinice lokalne samouprave koje imaju status grada imaju bolji pristup EU fondovima. Druga razlika je semantička, pa tako gradovima upravljaju gradonačelnik i gradsko vijeće, a općinama načelnik i općinsko vijeće. – U FBiH postoji monotipska struktura nadležnosti lokalnih jedinica, odnosno sve imaju iste nadležnosti bez obzira na broj stanovnika ili stupanj razvoja. To otežava funkcioniranje manjih zajednica. U budućnosti bi trebalo razmotriti model višetipskih lokalnih jedinica, u skladu s Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi – izjavio je Kupusija. Monotipski model osigurava formalnu jednakost, ali u praksi otežava funkcioniranje manjih općina i ograničava razvoj većih gradova. Prelazak na višetipski model, u skladu s Europskom poveljom, mogao bi omogućiti učinkovitiju, pravedniju i funkcionalniju lokalnu samoupravu. Šef Izaslanstva EU-a u BiH, veleposlanik Luigi Soreca, naglašava kako je uloga općina ključna za EU integracije BiH jer se 70 posto posla koji BiH treba obaviti na svom europskom putu odvija upravo na lokalnoj razini. Prema načelima EU-a, razina koja je najbliža građanima treba donositi najveći broj odluka, a osim toga, lokalna razina dobiva najveći dio sredstava iz EU fondova. Problem s organizacijom imaju i veliki gradovi, a prije svih Sarajevo, jer od Daytonskog sporazuma do danas politika ne zna što bi s njim. Sarajevo je nedvojbeno grad i taj status mu je i formalno priznat. Međutim, ovlasti gradske uprave nikada nisu do kraja definirane i postoji stalni, uglavnom prikriveni sukob, i borba za nadležnost između Sarajevske županije, Grada Sarajeva i četiri gradske općine. Logika kaže da bi Sarajevo trebalo biti organizirano kao jedna administrativna jedinica, ali jasno je da se ni jedna politička opcija ne želi odreći općina koje su dobar izvor prihoda, ali i baza za zapošljavanje administracije. Nitko se ne osuđuje javno ni predložiti ukidanje općina Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo i Novi Grad u korist Grada Sarajeva kao jedinstvene administrativne jedinice. Iako bi to ekonomski i praktično bilo sasvim opravdano, politički je riječ o preosjetljivom pitanju. Kao što je i ideja o Sarajevu kao distriktu.
Granice općina
Treba reći da su građani Sarajeva jedini koji “trpe” pet razina vlasti, od državne, preko entitetske i županijske do gradske i općinske. Pri tome se i granice općina tako isprepliću da su i propisi i ovlasti drugačije od ulice do ulice ili od zgrade do zgrade. Drugi veći gradovi u Federaciji nemaju taj “problem” s općinama. U Mostaru su općine ukinute i grad je jedinstvena administrativna cjelina. Isti slučaj je i s drugim gradskim centrima i u Republici Srpskoj. Osim Istočnog Sarajeva, svi drugi veći centri, pa i sama Banja Luka, organizirani su kao jedinstvene jedinice lokalne samouprave. Očito je da pitanje gradova i općina nije samo stvar imidža i prestiža, već i konkretnih životnih, pa i političkih pitanja. Zakoni bi se u toj oblasti itekako mogli mijenjati.
Powered by WPeMatico