Povodom 30. obljetnice Vojne operacije “Una 95.” predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović položio je vijence kod spomenika hrvatskim braniteljima u Dvoru i Hrvatskoj Dubici.
“Okupili smo se ovdje da odamo počast hrvatskim braniteljima koji su prije trideset godina sudjelovali u ovoj operaciji koja nije završila onako kako je bilo zamišljeno. To ništa ne mijenja na stvari, to su naši ljudi, to je naš dug časti i to treba čuvati i grijati u srcu”, poručio je predsjednik Milanović nakon polaganja vijenca u Hrvatskoj Dubici.
Mjesec dana nakon Oluje izgubili smo 50 branitelja
Naime, na širem području hrvatskog Pounja postrojbe Hrvatske vojske provele su 18. i 19. rujna 2025. godine Operaciju “Una” prijelazom Une i Save. U napadu su sudjelovale snage zbornih područja Zagreb i Bjelovar, 1. i 2. gardijska brigada – “Tigrovi” i “Gromovi”, te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i mornarica.
Među njima je i Ante Petrušić rođen i pokopan na Bijači.
Procjena je da je u operaciji Una sudjelovalo oko 1500 hrvatskih vojnika, poginulo ih je 50, a ranjeno oko 180 hrvatskih branitelja. Najviše gubitaka pretrpjela je 2. gardijska brigada “Gromovi” s 26 poginulih i oko 100 ranjenih pripadnika.
Uz predsjednika Milanovića pri odavanju počasti poginulim hrvatskim braniteljima kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Dvoru i kod spomen-ploče poginulim Gromovima u Hrvatskoj Dubici bili su savjetnik Predsjednika za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković i pročelnik Vojnog ureda u Kabinetu za obranu i nacionalnu sigurnost Ureda predsjednika brigadni general Ivica Kranjčević.
Rojs o jedinom porazu Hrvatske vojske 1995.: ‘To je rađeno iza leđa Tuđmanu i Šušku’
Na širem području hrvatskog Pounja postrojbe Hrvatske vojske provele su 18. i 19. rujna 1995. godine operaciju “Una” prijelazom Une i Save. U napadu su sudjelovale snage zbornih područja Zagreb i Bjelovar, 1. i 2. gardijska brigada – “Tigrovi” i “Gromovi”, te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i mornarica. Procjenjuje se da je u operaciji sudjelovalo oko 1500 hrvatskih vojnika, poginulo ih je 50, a ranjeno oko 180 hrvatskih branitelja. Najviše gubitaka pretrpjela je 2. gardijska brigada “Gromovi” s 26 poginulih i oko 100 ranjenih pripadnika. Operacija Una uslijedila je nakon pobjedničkih operacija Bljesak i Oluja, no završila je tragično.
Jedan od glasnih kritičara ove akcije je Ljubo Ćesić Rojs, umirovljeni general i jedan od prepoznatljivijih sudionika Domovinskog rata, koji je opetovano isticao da se u ovu akciju nije ni trebalo ići. I 30 godina od te propale akcije, general Rojs je iznimno kritičan: “Tu operaciju, ti planeri, ako počnem pričati, otvorio bih veliku Pandorinu kutiju. To je operacija propast, nju je trebalo nazvati ne Una nego propast. Izginulo nam je puno ljudi.”
“Dio ljudi koji su bili u Glavnom stožeru Hrvatske vojske nam je rekao da dolje idemo, da nije teško, možda su bili ljubomorni što je kod Gotovine i kod nas na južnom bojištu bilo dobro, mi smo ušli u Knin. Oni su planirali nešto i ti planeri, a to je rađeno iza leđa i Tuđmanu i Šušku, kao Glavni stožer će planirati tu akciju. Taj dan kad je trebalo potpisati, tadašnji načelnik Glavnog stožera general Červenko otišao je u Dubrovnik, mudro se sklonio i potpisao je, nažalost, moj kolega i dobar prijatelj, general Vrbanac. Akcija je propala, a oni koji su tada to zagovarali da će biti u redu, sklonili su se i stradao je tada umirovljen general Vrbanac”, navodi Rojs.
‘Najveća glupost koja je napravljena’
On je istaknuo da uopće nije trebalo ići u tu operaciju. “Znam previše o tome iz prve ruke jer sam bio blizak Tuđmanu i Šušku. Najveća glupost koja je napravljena, žali Bože poginulih, ništa nismo napravili, prešli su na drugu stranu, mislili su da je tamo prazno, kad su prešli, nije se moglo ostati od vatre i neki se i danas vode kao nestali, odnijela ih Una. Njima neka je vječna hvala, ti koji su poginuli su junaci Domovinskog rata.”
Rojs je i govorio da je ovo bila operacija propast, a u tom je kontekstu spominjao i Matu Granića. “Da, to je ta grupacija koja je radila Tuđmanu iza leđa. Mate Granić je bio uključen cijelo vrijeme da mi ne idemo u Oluju, a hvala Bogu njega Tuđman i Šušak nisu slušali pa ono jutro kad je počela Oluja, on je bio u polju, nije imao blage veze. Dan prije nam je Peter Galbraith poslao onaj demarš i mi ga sad objavljemo, dokumente pokazujemo što je bilo. To su ti ljudi koji su sjedili na dvije stolice, a u biti su bili ljubomorni na Tuđmana, a jedan je predsjednik i jedan je ratni ministar obrane. Trebalo je njih slušati i s njima se dogovarati.”
‘Podvalili su Vrbancu’
Prisjetio se i kako je brzo i kvalitetno izvedena operacija Oluja, naglašavajući da je od iznimne važnosti bilo to što se akcija pripremala u tajnosti. “Drugi dan ujutro u deset već smo bili na kninskoj tvrđavi upravo zahvaljujući tome – nitko iz Glavnog stožera nije znao za te naše aktivnosti dolje na južnom bojištu. Zapovjednik hrvatskih snaga je tada bio junak Domovinskog rata general Ante Gotovina koji je zapovijedao 23.900 vojnika, 11.500 HVO-a i 12.400 HV-a. Glavne snage, 4. i 7., idu u Knin i hvala Bogu, ušli smo u Knin i kad zmiji stučete glavu, ona se može koprcati tijelom, ali gotovo je. To je bilo iznenađenje, ali to se radilo strogo, strogo tajno, najpovjerljiviji ljudi su znali za to.”
“Onda naše kolege i ti veliki planeri kako ih ja zovem, ti mozgovi koji sebe nazivaju profesionalnim vojnicima – nek’ kažu koju su bitku dobili, od Bosanske Posavine, Vukovara – oni su htjeli nešto iznenađujuće napraviti, da bi fascinirali Tuđmana i Šuška i došlo je do te operacije propast. Izginuli su ljudi za ništa. Nitko nije odgovarao, samo je umirovljen Vrbanac, a Červenko je kao otišao na put u Dubrovnik jer nije htio potpisati. Potpisao je Vrbanac, po meni nije trebao – podvalili su mu”, zaključio je umirovljeni general Rojs u razgovoru za portal Direktno.
Objava Milanović se naklonio ljudima o kojima se šuti već 30 godina: Među njima i Ljubušak Ante Petrušić pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.