U Sjedinjenim Američkim Državama sve je vidljiviji novi trend: najveći statusni simbol više nisu luksuzni automobili, satovi ili dizajnerske torbice, nego – velika obitelj. Financial Times u analizi donosi kako brojno potomstvo postaje pokazatelj bogatstva i sigurnosti u budućnost, jer u svijetu rasta troškova života i sve nižeg nataliteta, više djece znači i znatno veće financijske mogućnosti.
Iako se ovaj fenomen zasad ponajviše odnosi na SAD i zapadna društva, pitanje je može li s vremenom doprijeti i do Europe, pa i našeg prostora. Može li društvena afirmacija većih obitelji potaknuti demografsku obnovu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini? I hoće li ideja da je obitelj – a ne luksuzni predmeti – najveći statusni simbol dobiti na težini i kod nas?
U nastavku donosimo cijeli tekst Financial Timesa.
Najveći statusni simbol? Velika obitelj
Pokazivanje golemog bogatstva u 2025. godini znači imati više djece, a pritom zadržati stil života, interese i izgled iz vremena prije roditeljstva.
Koji je danas najveći luksuzni statusni simbol? Nekada je to možda bila rijetka torbica, sportski automobil ili blještavi sat.
No uz rastuće troškove života, smanjenje kućanstava, neizvjesnu globalnu budućnost i glasnu pronatalističku retoriku, možda je najozbiljniji pokazatelj bogatstva u razvijenim društvima 2025. godine upravo nešto što se nekoć smatralo prirodnim dijelom ljudskog života: imati djecu, i to mnogo djece.
„Za većinu zaposlenih roditelja, posebno onih u gradovima, čak i jedno dijete u ugodnim uvjetima zahtijeva ozbiljnu ekonomsku kalkulaciju i znatnu financijsku stabilnost“, kaže Eliza Filby, autorica knjige Inheritocracy: It’s Time to Talk About the Bank of Mum and Dad [Inheritokracija: Vrijeme je da razgovaramo o banci mame i tate; Inheritokracija znači „vladavina nasljedstva“ (inheritokracija bi se mogla prevest kao “vladavina nasljestva”)]. Iako je to vrijedilo i povijesno, kada je brojno potomstvo bilo potaknuto potrebom za radnom snagom, vjerskim imperativima i očuvanjem obiteljskog naslijeđa u uvjetima visoke smrtnosti djece, danas djeca više nisu izvor prihoda kućanstva, nego trošak.
„Stvarnost je da roditelji srednje klase ne uzdržavaju djecu samo do osamnaeste,“ nastavlja Filby. „Za obitelji koje to mogu, riječ je često o tridesetoj godini.“
Zbog skupog čuvanja djece, manjka obiteljske podrške i globalnog trenda kasnijeg majčinstva, sve je rašireniji dojam da je „jedno dijete sve češća norma u obiteljima s dva prihoda“, kaže Filby. „Dvoje je već napor, a troje ili više nije samo rijetkost , za to morate biti izrazito bogati.“
Prema istraživanju Forbesa na uzorku od više od 700 američkih milijardera, najmanje 22 ima sedmero ili više djece.
Službeni podaci o natalitetu u mnogim zemljama dosegnuli su povijesno niske razine: u Velikoj Britaniji, Zavod za nacionalnu statistiku navodi stopu fertiliteta od 1,44 djeteta po ženi, dok je u SAD-u ta brojka 1,6. U nekim azijskim zemljama, poput Japana i Južne Koreje, stope su 1,2 odnosno 0,75.
I dok „jedno i dosta“ postaje temelj moderne kulture roditeljstva srednje klase, istodobno raste i fetišizacija suprotnog ekstrema: divljenje ultra-bogatima čije obitelji kao da neprestano rastu.
Primjerice, opsesija milenijskih zaposlenih žena (i drugih) „trad wife“ pokretom, fenomenom društvenih mreža koji veliča život na imanju, brigu o mužu i odgoj djece. Njegova najsjajnija zvijezda, Hannah Neeleman s Ballerina Farm, privukla je deset milijuna pratitelja na Instagramu zahvaljujući, među ostalim, svojoj osmero raščupane plavokose djece s mužem Danielom Neelemanom, sinom osnivača JetBluea i zrakoplovnog magnata Davida Neelemana.
U svijetu slavnih; osim sve brojnijeg Kardashian klana, Alec i Hilaria Baldwin početkom godine izazvali su pravu pomutnju serijom The Baldwins na TLC-u, koja prikazuje njihov život između stana na Manhattanu i vile u East Hamptonu s njihovo sedmero djece (i osam kućnih ljubimaca).
Velike obitelji sve su vidljivije među najbogatijim slojevima, osobito u elitnim enklavama poput New Yorka. U svojoj čitanoj (i kontroverznoj) knjizi Primates of Park Avenue, Wednesday Martin piše: „Goleme obitelji; bile su posvuda“ na Upper East Sideu, četvrti s nekim od najskupljih nekretnina, škola, dadilja i hobija u Americi”.
„Četvero je novih troje, nekada bi zbog toga razgovor zastao, a danas to nikoga ne čudi“, piše ona. „Pet više nije ludost ni religioznost; to samo znači da ste bogati. A šest je, izgleda, nova gradska kuća; ili Gulfstream.“ (Gulfstream je američka kompanija poznata po luksuznim zrakoplovima, nap. a.)
Prema Forbesovu istraživanju, najmanje 22 američka milijardera ima sedmero ili više djece (često iz više brakova i posvojenja), uključujući najpoznatijeg; Elona Muska. Redovito proglašavan najbogatijim čovjekom svijeta, Musk je postao zaštitno lice milijarderskog razmnožavanja (ima 14 poznate djece) i glasni zagovornik pronatalizma, koji smatra ključnim za opstanak čovječanstva usred pada nataliteta.
Imati veliku obitelj šalje signal samopouzdanja u pogledu na budućnost. A tko se osjeća sigurnije od većine? Oni koji imaju više novca.
Fascinacija elitom, njihovim načinom života i vođenjem kućanstava nije nova. Mnogi luksuzni modni i lifestyle brendovi posegnuli su za idejom roditeljstva s neograničenim resursima i ugradili je u svoje proizvode i reklame. Artipoppe, primjerice, nudi baršunaste i kašmirske nosiljke za bebe od 800 dolara, nazvane „Birkin torbicom za mame“, redefinirajući nošenje djeteta kao ultimativni luksuzni modni dodatak.
Mini-me kolekcije i tenisice od 600 dolara omogućuju djeci da se odijevaju poput roditelja, ali i jedni poput drugih. Dok su brendovi poput Patek Philippea i Dolce & Gabbane odavno koristili glamurizirane obiteljske vizije u reklamama, novije kampanje Bottege Venete i Burberryja koketiraju s idejom modernog roditeljstva kao stiliziranog kulturnog performansa, što, prema strategu Eugenu Healeyu, pokazuje sazrijevanje ukusa i preferencija.
Healey smatra da kampanje dolaze u trenutku kada luksuzna industrija teško održava kulturnu relevantnost, što se vidi u padu interesa za proizvode kao društvene simbole i smanjenju globalne prodaje. Fokus na obitelj odražava pokušaj prelaska s materijalnog na područje vrijednosti i ponašanja.
„Obitelj se ne može lažirati,“ kaže Healey. „To je vrlo dugoročna obveza, jedna od najvažnijih i najtransformativnijih u životu.“
Ali nije samo broj djece ono što brendovi veličaju kao statusni simbol. Bitno je i kako imate djecu te u kojoj mjeri možete zadržati život prije roditeljstva. Za mnoge slavne to znači vojsku dadilja: za Kim Kardashian se tvrdi da ima deset dadilja u smjenama 24/7 za četvero djece, dok obitelj Baldwin zapošljava dvije. Takvi poslovi u SAD-u lako dosežu plaće od 200.000 dolara godišnje, iako je prosjek bliže 85.000. Ipak, bilo kakva plaćena pomoć ostaje luksuz nedostižan većini obitelji.
„Ova verzija roditeljstva ne odražava stvarnost većine ljudi,“ kaže Healey. „To je verzija u kojoj i dalje stalno izlazite s prijateljima, vraćate staru figuru, odlazite u klub ili na kasnonoćna događanja, a da niste iscrpljeni, selite u predgrađe i ne nosite odjeću s mrljama od mlijeka.“
Moda je oduvijek igrala na mogućnost da prikažemo sebe boljima nego što jesmo. Ali i velika obitelj šalje signal vjere u budućnost u vremenima koja djeluju sve nesigurnije. A tko se u njoj osjeća sigurnije od drugih? Oni s više novca.
Musk svoju pronatalističku viziju iznosi vrlo oštro (i uz krajnje neortodoksne obiteljske vrijednosti), ali među konzervativnom desnicom, čiji utjecaj na društvenim mrežama raste i koja potiče Amerikance na brojna kućanstva, neugodno ostaje pitanje: tko bi zapravo trebao imati više djece?
„Mnogi ekstremno bogati pronatalisti tvrde da razmnožavanjem žele oblikovati bolju ljudsku rasu,“ kaže Filby. „No današnja fetišizacija višestrukog majčinstva svodi žene na strojeve za rađanje koji ispunjavaju društvenu dužnost i demonizira žene koje mukotrpno rade i ekonomski doprinose društvu, a imaju malo ili nimalo djece, bilo iz izbora ili nužde.“
Pa ipak, praćenje „trad wife“ ili supruga milijardera s brojnom djecom na društvenim mrežama ne znači nužno povratak u kuću i povijest. Kao i kod mnogih aspiracijskih trendova, ponekad je riječ o parasocijalnom cosplayu, istraživanju stilova života i egzistencije koji su daleki od naših i nikada neće biti naši. Niti ih zapravo želimo.
„Velik dio interneta konzumira se kao svojevrsna spekulativna fikcija,“ kaže Healey. „Obitelj Ballerina Farm, primjerice, prikazuje viziju ekonomske sigurnosti, jasno definiranih rodnih uloga i određene svrhe. Ljudi je mogu doživljavati kao zabavu ili bijeg. No mnogi će u stvarnosti, 2025. godine, pomisliti: to nikako ne želim.“
Objava Najveći statusni simbol u 2025. je imati veliku obitelj – više djece znači i znatno veće financijske mogućnosti pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.