Svako malo čujemo i čitamo kako se BiH nalazi u najvećoj političkoj i institucionalnoj krizi. Što je BiH vremenski dalje od potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma, to je više nesporazuma u bh. kući. U tijeku vruće političke jeseni u BiH bit će toga i više nego vrućega, uz stalno dolijevanje ulja na vatru. Posebno zbog toga što je već počela i vatrena predizborna kampanja za opće izbore sljedeće godine. Možemo samo zamisliti što će se sve događati nakon referenduma u RS-u o presudi Miloradu Dodiku i odlukama visokog predstavnika Schmidta, a teško je i zamisliti kako se mogu održati privremeni izbori za novog predsjednika RS-a, koje je SIP BiH najavio za kraj studenoga. Razjedinjenost između oporbenih stranaka u RS-u ide na ruku Dodikovu SNSD-u, s njim ili bez njega.
Zbog događanja u RS-u pati vlast na državnoj razini, pa prijeti opasnost da se ne usvoji državni proračun, što može izazvati blokade sustava, val štrajkova, prosvjeda… I na bošnjačkom dijelu političkog spektra počela su žestoka previranja, a teško je pretpostaviti kakve bi nove poteze mogao povući visoki predstavnik Schmidt. Politika EU-a prema BiH nije dovoljno jasna, a Trumpova administracija još nije jasnije artikulirala svoj odnos prema daytonskom čedu. No, iz SAD-a sve češće stižu jasna i glasna razmišljanja uglednih američkih političkih analitičara bliskih Trumpovoj administraciji. James Jay Carafino, vodeći stručnjak za nacionalne, sigurnosne i vanjskopolitičke izazove SAD-a te bivši potpredsjednik za studije vanjske politike i obrane washingtonske Zaklade Heritage, bliske Trumpovoj administraciji, objavio je analizu za portal “Geopolitičke obavještajne usluge” o zapadnom Balkanu. Naglasio je potrebu stabiliziranja daytonske BiH, države triju konstitutivnih naroda, te nadogradnje Daytonskog mirovnog sporazuma. Sugerira da je za dugoročno rješenje potrebno poduzeti mjere koje bi omogućile političku stabilnost BiH, a samim time i bolji razvoj zemlje. Po njegovu mišljenju, Ured visokog predstavnika nije donio pozitivne rezultate, namećući odluke koje su izazivale političke napetosti i nesuglasice među trima konstitutivnim narodima. Kazao je da je najvjerojatniji scenarij to da će američka vlada nastojati ukinuti Ured visokog predstavnika i provesti politike koje podržavaju tri ravnopravna suverena entiteta u BiH. No, koliko će se daleko ići s ovim pristupom, ovisit će o odgovorima OESS-a i EU-a. U svom tekstu Carafino raščlanjuje i političke promjene na zapadnom Balkanu, koje uključuju nazočnost Rusije, Kine i EU-a, naglašavajući kako je SAD uvijek bio ključni akter u ovom dijelu Europe.
No, čim netko pronađe ključ rješenja i ponudi BiH formulu pravu, netko promijeni – bravu! Dokle tako? Carafino smatra da SAD treba poduzeti korake kako bi se smanjio utjecaj Moskve, koja ima sve manji kapacitet za provedbu svojih ciljeva na zapadnom Balkanu jer je previše okupirana ratom u Ukrajini. Carafino zaključuje da bi politički smjer Trumpove administracije mogao uključivati veće podupiranje triju entiteta u BiH, što bi moglo dovesti do stabilizacije zemlje. No, mnogi u BiH se prave da nisu čuli prijedloge vodećih američkih političkih analitičara bliskih Trumpovoj administraciji. Sve je više u BiH onih koji previše doslovno shvaćaju često citiranu misao Jeana Paula Sartrea: “Što gore, to bolje!” Neke je opisao Charles de Gaulle: “Ne znaju što hoće, ali hoće to odmah!” Pa bolje sutra bude – jučer!
Ne vide da je RH najkonstruktivniji zagovornik suvereniteta, političke stabilnosti i europskog puta BiH. No, nekima je više stalo do nečega četvrtoga ili petoga – unitarizma u Sarajevu i separatizma u Banjoj Luci. Hrvatski premijer Plenković u Dubrovniku je održao radni sastanak s izaslanstvom Kongresa SAD-a i dužnosnicima Bijele kuće, predvođenim senatorom Lindseyjem Grahamom, te na platformi X poručio da RH i SAD nastavljaju razvijati bliske i partnerske odnose u nizu područja. Sastanku su nazočili i ministri u Plenkovićevoj Vladi – Primorac i Grlić-Radman te ministrica Obuljen Koržinek, kao i saborski zastupnik Andro Krstulović Opara i dubrovački gradonačelnik Franković. Na sastanku je bilo riječi i o BiH koju, kako je rekao Grlić-Radman, Hrvatska podržava kao zemlju triju konstitutivnih naroda, njezino teritorijalno jedinstvo i suverenitet.
Hrvatska je lokomotiva koja treba povući vagone vlaka Balkan express u smjeru EU-a. No, mnogi u političkom Sarajevu smatraju da taj vlak može i bez lokomotive. Kao da BiH i Srbija prema EU idu nizbrdo. Valjda zbog toga imaju te silne kočnice! S takvom politikom idu doista nizbrdo, ali u suprotnom smjeru od EU-a. I to bez kočnica. U RS-u i političkom Sarajevu počela je borba za naklonost birača pa je retorika sve otrovnija. Neki se u Banjoj Luci ugrizu za jezik pa kažu:
– Mrzim nacionalizam više od Bošnjaka!
Iz Sarajeva neki uzvrate:
– Mrzim nacionalizam više od Srba!
Pa počnu raspredati o nacionalizmu Hrvata. Samo zato što Hrvati žele svako dobro BiH u kojoj će biti stvarno jednakopravni Bošnjacima i Srbima. No, to im mogu jamčiti samo izmjene Izbornog zakona. Oni koji im to priječe podsjećaju nas na gospodarstvenika sklonog kršenju propisa, koji je odabrao vrsnog odvjetnika da njegovu tvrtku zastupa na sudu. Nakon suđenja odvjetnik dođe u gospodarstvenikov ured te mu reče:
– Pravda je pobijedila!
– Odmah ulaži žalbu – uzvrati kršitelj propisa.
Powered by WPeMatico