Broj samoubojstava od 2000. godine u stalnom je padu i prepolovio se, ali zabrinjava što posljednje dvije godine raste broj samoubojstava u mlađoj populaciji. U 2023. godini je bilo deset samoubojstava u dobnoj skupini od 15 do 19 godina, a 2024. dogodilo ih se 15, dok je istodobno u skupini od 20 do 29 godina ta crna brojka s trideset narasla lani na 41, upozorili su stručnjaci u povodu Svjetskog dana prevencije samoubojstava.
Inače je za RH karakteristično da se suicidi događaju uglavnom u populaciji starijih od 65 godina, a prednjače Krapinsko-zagorska i druge kontinentalne županije, i to one u kojima se primjećuje pojačana konzumacija alkohola, iznijela je prof. Danijela Štimac Grbić, voditeljica Odjela za promicanje mentalnog zdravlja HZJZ-a. Muškarci počine suicid četiri puta češće, dok žene češće traže pomoć i češće im se dijagnosticira depresija. Kod muškaraca takva stanja ostaju neprepoznata, oni pokazuju druga ponašanja. – Da se češće jave u zdravstveni sustav, vjerojatno bi se prevenirale i brojne kriminalne aktivnosti a onda i okončanje života na ovaj način – rekla je prof. Štimac Grbić.
Policijske statistike bilježe 5905 smrtnih stradanja kao posljedice suicida, što znači da smo izgubili jedan manji grad, kazao je Dragan Josipović iz MUP-a. U istom periodu policija je intervenirala kod 5747 pokušaja suicida.
Svaki suicid je produkt predispozicije i okidača. Pandemija COVID-19 uzrokovala je porast anksioznosti i psihičkih poremećaja, naročito u mlađoj populaciji, koja je u 21. stoljeću visoko individualizirana i kompetitivna te izložena epidemiji zapadne civilizacije – porastu usamljenosti.
– Društvene mreže i digitalizacija u velikoj su mjeri povezale ljude, ali imaju jednu ozbiljnu nuspojavu: porast usamljenosti. Istraživanja pokazuju da je porast usamljenosti u mlađoj populaciji povezan uz porast urbanizacije s jedne i digitalizacije s druge strane. Svako samoozljeđujuće ponašanje i pokušaj suicida odraz je jake nelagode u sebi. Istraživanja našeg tima pokazuju da je uzrok jedan nezgodni osjećaj, emocija srama. O tome se malo govori – kaže prof. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb i poručuje: – Komunikacija je ta koja je lječidbena. Na Rebru u Centru za krizna stanja i prevenciju suicida, osobe sa samoozljeđujućim ponašanjem i suicidalnim mislima u svakom trenutku mogu dobiti stručnu pomoć psihijatra i psihologa preko tog telefona koji je otvoren od 0 do 24.
Roditelji se nerijetko boje dijete pitati što se događa, u desetminutnoj dnevnoj komunikaciji postavljaju tek rutinska pitanja o ocjenama i rasporedu – u najboljoj namjeri, ali time djeci daju poruku da moraju biti perfekcionisti.
– Obitelj je kao nuklearna jedinica najvažnija i nema tog psihologa ni psihijatra koji može zamijeniti ono što mogu roditelji svojom pažnjom, možda s još deset minuta, u kojima će pitati: Kako si se osjećao?, Što ti se svidjelo, Imaš li potrebu ti mene nešto pitati?… – podsjeća klinička psihologinja Ela Selak Bagarić.
Powered by WPeMatico