Sa 40 milijuna strukova duhana, koliko je imao i Široki Brijeg, Mostar je 1942. godine uvršten među najveće proizvođače u regiji. Prema pisanju Kasima Gujića za Sarajevski novi list, Nezavisna Država Hrvatska odobrila je za tu godinu „najveću sadnju duhana u posljednjih šezdeset godina“. Odluka objavljena u Narodnim novinama krajem prosinca 1941. predviđala je ukupno 314 milijuna strukova, uz mogućnost povećanja od 10 posto, pa je konačna kvota iznosila 345 milijuna strukova.
Kvote za Hercegovinu i Dalmaciju
Kako se navodi u Sarajevskom novom listu:
„U Narodnim Novinama (br. 214 od 31. prosinca 1941.) tiskan je oglas za sadnju i odkup duhana u 1942. godini. Oglas sadrži prijedlog Ravnateljstva državnih monopola, koji je odobrio Državni rizničar. Pojedinim duhanskim uredima dozvoljen je za sadnju slijedeći broj duhanskih strukova: Ljubuškom 60,000.000 strukova, Čapljini 41,000.000, Širokom Brijegu 40,000.000, Mostaru 40,000.000, Imotskom 35,000.000, Stocu 34,000.000, Vrgorcu 12,000.000, Trebinju 10,000.000, Sinju 8,000.000, Bratuncu 8,000.000, Foči 7,000.000, Drnišu 7,000.000, Metkoviću 7,000.000, Dubrovniku 5,000.000.“
Također se naglašava:
„Ovo je prva sadnja duhana koju je odobrila Hrvatska državna vlada. Prvi su državni čimbenici nastojali zadovoljiti uzgajatelje duhana u ovom glavnom pitanju. Za to je vlada i odobrila do sada najveću sadnju duhana. Ovogodišnja sadnja duhana u Hercegovini i Dalmaciji veća je od prošlogodišnje za 110,000.000 strukova (1941. bilo je odobreno Hercegovini i Dalmaciji 235,000.000 strukova).“
Pravila proizvodnje i sadnje
Sadnja je bila strogo regulirana. Uzgajatelji su smjeli saditi samo dvije sorte – „Tanče“ i „Ravnjak“ – a sjeme je osiguravalo Ravnateljstvo državnih monopola. Prijave za sadnju podnosile su se općinama do 5. veljače, a dozvolu je mogla dobiti svaka punoljetna osoba, ali samo jednu po općini. Sadnja i presađivanje morali su biti završeni do 15. lipnja.
„Prijave za sadnju duhana uzgajatelj podnosi općini, a ona ih prosljeđuje duhanskim uredima najkasnije do 5. veljače tekuće godine. Dozvolu za sadnju duhana može dobiti svaka punoljetna osoba, pri čemu jedna osoba u jednoj općini može imati samo jednu dozvolu. Ako prijavitelj ne dobije obavijest o sadnji duhana do kraja veljače, dužan je u roku od pet dana zatražiti pojašnjenje od nadležnog duhanskog ureda. Na takav zahtjev ured je obvezan dati odgovor u roku od 48 sati, iz kojeg će biti jasno je li molitelju odobrena sadnja ili ne. Protiv odluke uzgajatelj ima pravo podnijeti žalbu višoj monopolskoj vlasti u roku od deset dana“, prenosi Sarajevski novi list
Stroge obveze i zabrane
Višak sadnje od 10 posto morao se uništiti, a uzgajatelji su morali predati dio sjemena pokusnim postajama. Svaka šteta na duhanu morala se prijaviti nadležnim uredima.
„Samo ona osoba koja dobije dozvolu za sadnju može proizvoditi duhansku rasadu, i to od sjemena koje dobije od duhanskog ureda. Svaki je uzgajatelj dužan proizvesti potrebnu količinu duhanskog sjemena.“
„Uzgajatelj može posaditi do 10 posto više od odobrene količine, ali sve iznad toga mora biti uništeno. Također je obvezan predati određenu količinu sjemena duhanskom uredu ili pokusnoj postaji, kao i sjeme namijenjeno proizvodnji ulja – dva grama po svakoj tisući strukova duhana. Uzgajatelj mora obavijestiti nadležni nadzorni organ o svakoj šteti nastaloj na duhanu nakon brojenja. Zaperke na struku mora uklanjati, ali je obrezivanje strukova zabranjeno“, prenosi Sarajevski novi list
Otkup i procjena uroda
Duhan se otkupljivao putem državnog monopola, a procjene su vršila posebna povjerenstva. Urod se morao predati odjednom, osim u posebnim slučajevima.
„Procjena uroda je javna i na rad povjerenstva nitko ne smije utjecati. Ako to netko pokuša, predsjednik povjerenstva dužan je osobu odmah udaljiti s mjesta otkupa. Ako se uzgajatelj ne složi s procjenom, tada u procjeni sudjeluju predsjednik povjerenstva i sam uzgajatelj. Ako se ni tada ne postigne suglasnost, sporne količine procjenjuje stručni izaslanik Ravnateljstva državnih monopola“, prenosi Sarajevski novi list.
Cijene i kvaliteta
Cijene duhana ostale su iste kao i 1941., ali bez doplatka od 60 posto koji je bio uključen godinu ranije. Hercegovačko-dalmatinski duhani imali su višu otkupnu cijenu – između 8 i 72 kune – dok su bosanski vrijedili između 8 i 32 kune.
„Cijene su ostale iste kao i 1941. godine, uz razliku da je tada bio dodan sezonski doplatak od 60 posto, dok on za 1942. godinu još nije određen i bit će naknadno propisan. Hercegovačko-dalmatinski duhani i dalje su imali višu otkupnu cijenu, između 8 i 72 kune, dok su bosanski procjenjivani između 8 i 32 kune“, prenosi Sarajevski novi list.
Procjena je rađena prema tipu i kvaliteti uroda, a duhani su razvrstavani u četiri kategorije: vrtni (baščenski), brdski, njivski (ravnički) i poljski.
Na kraju je Sarajevski novi list zaključio:
„To su bile glavne odredbe novog oglasa o sadnji i otkupu duhana za 1942. godinu, koji je odobrio državni rizničar. Prema njima, uzgajatelji u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mogli su u 1942. posaditi oko 345 milijuna strukova duhana – što je bila najveća sadnja zabilježena u posljednjih 60 godina u Hercegovini i Dalmaciji.“
Powered by WPeMatico