Drugoga dana 36. Mladifesta u Međugorju, na svetkovinu Gospe Snježne – Obljetnica posvete svete Marije Velike 5. kolovoza, svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš uz koncelebraciju trojice biskupa i 614 svećenika. Krunicu je predmolio fra Mate Tadić, izvještava mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
Uvodeći u misno slavlje fra Jozo je svima poželio dobrodošlicu „na ovaj milosni dan u ovo milosno mjesto“. „Mi smo ovdje jer želimo biti svjedoci. Želimo poći u svijet kaosa i nemira, svijet sukoba i svijet besmisla, donijeti Krista, donijeti milost i donijeti mir. Večeras nas Gospodin poziva da budemo uho i da čujemo njegovu riječ”, kazao je fra Jozo i pozvao da ova večer bude novi početak.
Na početku svoje homilije fra Jozo Grbeš osvrnuo se na geslo Mladifesta: „Hajdemo u dom Gospodnji!” (Ps, 122,1) te kazao kako u produžetku te rečenice stoji: „Eto noge nam već stoje na vratima…” „Kako često je to tako: noge i tijelo su tu, ali srce treba ući i nikako ući. I često se otima, zastaje, oklijeva da bi ušlo. Stoga smo mi ovdje na ovom Mladifestu, kako bi doista naš život ušao u hram Gospodnji, kako bismo doista mogli život razumjeti onako kako Krist kaže“, istaknuo je provincijal Grbeš dodavši da je često potreban „samo taj mali pomak, poticaj duha ili svjedočanstvo nečijeg života da otvori ta vrata da uđe duša”, kazao je fra Jozo.
Osvrćući se na evanđeoski ulomak u kojem se kaže: „Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva“, istaknuo je da se pod “mnoštvom” u današnjoj civilizaciji podrazumijeva da budemo isti kao i svi ostali. „Da se ponašamo isto: Da slijedimo iste zakone. Iste kolotečine. Iste smjernice. A u naše vrijeme iste ideologije. Mnoštvo obično zagluši čovjeka pa to mnoštvo zna postati ideologija svačega. Ali može nas učiniti i drugačijima. Ova žena od svih ljudi bijaše drugačija! Kaže tekst: ‘Povika iza svega glasa…’ Evanđelje je puno hrabrih žena. Dok muškarci negdje oklijevaju i kalkuliraju te žene hrabro ili kažu istinu, ili svjedoče što su vidjele. Svi su šutjeli ona se usudila biti drugačija, biti jaka, priznala je istinu i nazvala njegovu majku blaženom”, kazao je fra Jozo Grbeš i dodao kako je i Isus je činio upravo tako te da je dubina mistike upravo to: suprotno svijetu.
Osvrćući se na riječi iz prvog dijela pročitanog evanđelja „Blažena utroba koja te nosila…“, posvijestio je mladima da „ta blažena mater Gospodinova“ vjernike uči da „nema nemogućega“. „Uči nas da ljubav nema konkurencije; uči nas da je opraštati dobro za našu dušu; uči nas da ćemo ako malo govorimo, puno šutimo i razumjeti sve; uči nas da Bog s poniznima razgovara i s poniznima mijenja svijet; uči nas da je snaga čovjekova u čovjeku i nije izvana; uči nas da je tu potrebno tražiti ne izvan. Kada snaga u nama prestane biti snaga čovjek se raspada“, naglasio je fra Jozo posvijestivši mladima da „snaga vječnoga dolazi iznutra“.
Kazao je nadalje da kršćani ne trebaju samo željeti, sanjati i pričati o miru, već moraju biti mirotvorci. „Moramo dizati svoj glas i danas za djecu Gaze i za djecu Ukrajine i protiv svih zlih ideologija, pokreta i čina. Kršćani, pozvani ste dići glas, ne smijete šutjeti; svijet je u kaosu, a mi ne smijemo biti. Ako mi budemo šutjeli, bez obzira koji je dio svijeta, koja rasa, nacija, religija… ako kršćani šute, neće imati tko govoriti. Zato vas molim, ako razumijemo ovaj drugi dio Kristova poziva ne bojte se! Pretvorimo se ovih dana u uho!”, pozvao je fra Jozo potaknuvši ih da se, „hodeći s s Gospom“, ne boje biti drugačiji od današnjeg svijeta. „Blaženo stanje duha počinje slušanjem riječi. Nemojmo otići isti. I na kraju vas molim nemojmo biti formalni kršćani, njih je danas previše. Previše”, riječi su kojima je svoju propovijed zaključio fra Jozo Grbeš.
Nakon svete mise uslijedila je procesija s Gospinim kipom i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Prije svete mise u poslijepodnevnom dijelu programa svjedočili su donatori i korisnici Marijinih obroka predvođeni osnivačem ove organizacije, koja je plod Međugorja, Magnusom MacFarlane-Barrowom, a poslijepodnevni dio programa prije početka krunice zaključili su glazbenici Roland Patzleiner i Agostino Ricotta.
Agostino Ricotta ispričao je kako je svirao gitaru na jednom od prvih Festivala mladih s fra Slavkom Barbarićem 1992. godine, kada su kako je kazao svi sudionici stali unutar vanjskog oltara te da je bio jako sretan jer je svoje talente iskoristio za Gospu. S mladima je otpjevao svoje pjesme napisane za Mladifest prije više desetljeća, a koje se i danas izvode.
Roland Patzleiner kazao je kako je sudjelovao na gotovo svim Festivalima mladih te da je u Međugorju iskusio blagost i nježnost Božju upravo preko glazbe. Kazao je kako to što već 23 godine svira u međugorskoj crkvi na klanjanju smatra Gospinim planom te osjeća privilegiranim jer je bio odabran da to može činiti. Govorio je kako u Međugorju osjetio Isusovu ljubav i pronašao mir pa je na kraju sa zborom i otpjevao pjesmu koju je napisao za mir – ‘Evenu Shalom’.
Fra Zvonimir Pavičić od ranih je jutarnjih sati toga dana na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predvodio jutarnju molitvu, a potom je katehezu mladima održao fra Miro Šego, župnik župe Krista Kralja u Čitluku i vikar Hercegovačke franjevačke provincije. Mladi su potom imali prigodu slušali svjedočanstvo o. Gonzala Morena Poncea. (kta/v.b.)
Objava Fra Jozo Grbeš predvodio misu drugog dana 36. Mladifesta u Međugorju pojavila se prvi puta na Pogled.ba.