Nadomak Mostara, uz samu magistralnu prometnicu s jedne te uz obalu Neretve s druge strane, smještena je župa Potoci – Bijelo Polje. Otkud Bijelo Polje? Nema (baš) potpuno sigurna tumačenja. Ipak, oni što su se bavili etimologijom imena, došli su do toga da je nastalo jer kad god gledaš Bijelo Polje – ljeti ili zimi – ono se bjelasa u svojoj bjelini – ljeti od kamena oblutka što ga nanosi hirovita (krasotica) Neretva i ispiru kiše, a zimi od slane koja spaja bijele poljske vidike sa snježnim vrhuncima Prenja i Veleža, Hercegovci bi kazali Veleži. Ljetopisac neki je slijedom toga kazao kako mu je eto priroda dala ime, a povijest zapravo prekrstila u Krvavo Polje. Ali, o tomu nešto kasnije…
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Od fratara je ostalo dijecezancima
U, dakle, toj bjelini ovoga mostarskoga zapravo predgrađa čeka nas župnik don Rajko Marković koji je, došavši iz stolačke župe Sv. Ilije Proroka, u župi Presvetoga Srca Isusova od kolovoza 2021. Don Rajko je u Prorokovoj župi bio gotovo 22 godine, a njegov predšasnik u Bijelom Polju don Josip Galić u ovoj je župi na obali Neretve župnikovao 14 godina. I, baš kao što u Stocu ne zaboravljaju svoga dumu Rajka, tako i Bjelopoljci samo dobro govore o svome bivšem župniku don Josipu. Župu Potoke utemeljio je 1892. tadašnji mostarski biskup Paškal Buconjić – prvi redoviti biskup iza obnove redovite crkvene hijerarhije u BiH – a prvi su župnici bili oci franjevci. Tako povijest bilježi kako je župu 1892. preuzeo fra Paškal Radoš. Prije osamostaljenja bila je u sastavu župe Mostar gdje je danas katedralni župnik rečeni don Josip Galić.
Biskup Paškal 1904. predao je župu dijecezanskom kleru, a prvi je župnik bio don Tadija Božić. Nije, međutim, don Tadija upamćen samo po tomu što je bio – prvi, nego ponajprije što je, uz pomoć dobročinitelja i vjernog puka, 1912. izgradio prekrasnu crkvu u tirolskom stilu, koja je iste godine i blagoslovljena. Župna je crkva tijekom 133 godine mijenjala svoga zaštitnika, a danas je evo posvećena Presvetom Srcu Isusovu.
„Župu čine naselja: Potoci, Livač, Vrapčići, Zijemlji (ne živi nitko), Jasenjani (ne živi nitko), Prigrađani (ne živi nitko), Kuti, Vojno, Bučići i Đubrani. Danas je blizu 1 500 župljana. Prošle smo godine imali: 10 krštenja, pet vjenčanja, 16 prvopričesnika te, nažalost, i 21 umrlog. A ove do sada, do, dakle, početka lipnja: pet krštenja, tri vjenčanja i 11 ukopa. Ove smo godine 7. lipnja blagoslovljeni s krizmom 30 krizmanika, 16 mladića i 14 djevojaka“, referira na početku don Rajko napominjući kako su se odlasci, ta, inače, bolna tema ovoga vremena, smanjili. Štoviše, bilježe se i – povratci.
Župnikova mladež
A osobito je važno kazati kako su mladi uistinu vezani za svoju župu. Don Rajko ističe kako su župniku – baš! – desna ruka u svemu. Sa zadovoljstvom ove župnikove pohvale sluša predsjednik HKUD-a Bijelo Polje Jure Šunjić koji nam odmah kaže kako je 18. ožujka 2022. u župnoj dvorani održana osnivačka skupština i prvo okupljanje župnog folklora. „Na don Rajkov poziv okupilo se 50 djevojaka i mladića i to je konstantan broj. Društvo njeguje, pjeva, pleše, svira, igra i promovira pjesme i običaje Hrvata bjelopoljskog kraja. Do sada smo nastupili više od 50 puta po raznim smotrama folklora u domovini i po svijetu: na Đakovačkim vezovima, Welsu (Austrija), Beču, na festi Sv. Vlaha u Dubrovniku, Danima berbe u Čitluku, Ilindanu u Stocu, Svisvetima u Aladinićima, na božićnim i adventskim koncertima, na svadbama i mladim misama, i uglavnom s nama ide naš dumo“, pripovijeda nam Jure koji otkriva i kako im je na ovim putovanjima glavni sponzor – župnik koji, veli, zna kako su vremena (još) teška, pa vodi računa da ne opterećuje obiteljski proračun, nego spremno otvara svoj takuin.
Dakako, budući da je mlad, pitamo Juru misli li, što je u nas posljednjih godina moda, trbuhom za kruhom. „Ima ovdje kruha za svakoga onoga koji hoće raditi. Ja trenutno radim dva posla, a stižem i u župi pomoći što god treba“, spremno odgovara. Župnikova je uzdanica i tajnica Župnog ekonomskog vijeća Mia Perić koja nam otkriva kako je dumo odmah na početku svoga mandata inzistirao da Župno ekonomsko vijeće čine mladi, njih pet. A stariji(ji), veli, neka mole.
Župu ne zaboravljaju
„U župi djeluje osam raznih skupina mladih koji su od pomoći na razne načine. Jure je već govorio o našemu HKUD-u, a tu je i pjevački zbor Mladi, koji broji 40 članova koji nastupaju na posebnim slavljima u župi i izvan nje. Imamo i 30 župnih čitača koji čitaju na nedjeljnim svetim misama i po potrebi u ostale dane – među njima su mladi župljani od osnovne škole do fakulteta. Važno nam je, dakako, da i kada odu studirati, ostaju vezani za župu. Tako imamo dva studenta na sarajevskoj Muzičkoj akademiji, koji su redoviti na nedjeljnim probama našega Društva.
Katolička malonogometna ekipa broji 15 mladića koji igraju u Katoličkoj malonogometnoj ligi te organiziraju razne sportske susrete na crkvenom igralištu. Apostolski zbor čini 12 mladića kojima župnik na Veliki četvrtak, kao Isus apostolima, opere noge. Kroz godinu sudjeluju u raznim procesijama. Naš ministrantski zbor ima 32 dječaka koji ministriraju na svetim misama, a župnik s njima organizira godišnje župne izlete i susrete s ministrantima iz drugih župa. Ponosni smo i na naš dječji župni zbor od 35 pjevača koji pjevaju na nedjeljnim ranim misama, a redovito sudjeluju i na skupovima biskupijskih dječjih zborova“, kaže Mia koja i na ovaj način pokazuje kako je izabrala pravi fakultet – Odnose s javnošću na Filozofskom fakultetu mostarskog Sveučilišta. Baš na dan našega dolaska u Bijelo Polje Mia je imala ispit. Nismo uopće provjeravali je li položila. Zna se…
Svi na ispovijedi
Don Rajko se nadovezuje kako mu u pastoralu pomažu Školske sestre franjevke Krista Kralja koje u susjedstvu župne crkve imaju samostan; Vode crkveno pjevanje, uređuju i ukrašavaju crkvu, vode brigu o crkvenom ruhu i napose su važne u pripravi djece za prvu pričest i svetu krizmu te sudjeluju u organizaciji svih većih crkvenih blagdana – poglavito patrona župe te duhovnoj obnovi za djecu i mlade. A župnik ističe i kako u osnovnoj školi – po hrvatskom nastavnom programu – radi i dvoje vjeroučitelja, pa su i oni od pomoći kad god dumi ustreba.
„Uvijek kažem kako može i bolje, ali vjerski je život u župi dobar. Svijet dobro ide u crkvu i Bogu se moli. Dosta je vjernika na misama radnim danom, a posebice nedjeljom kada se slave dvije mlade mise u 9:00 i 11:00 h. Na ovoj prvoj pjeva dječji zbor, a na drugoj veliki mješoviti župni zbor pod ravnanjem sestre Bibijane Ćurlin. U župi organiziramo svibanjske i listopadske pobožnosti prije večernjih misa, Gospinu krunicu predmole školska djeca, ministranti, prvopričesnici i krizmanici koji i čitaju i poslužuju tijekom euharistije. Četvrtkom imamo klanjanje za duhovna zvanja i uvijek završavamo s litanijama Presvetom Srcu Isusovu i svečanim blagoslovom“, kaže nam župnik te najavljuje kako će, dakako, i ove godine biti iznimno svečano za patron župe kada se, veli, ispovjedi gotovo sva župa.
Dinamičan vjerski život
„Organiziramo Dane Srca Isusova, redovito nam prvu večer trodnevnice predvodi mjesni biskup Petar Palić. Nakon svete mise organiziramo Večer folklora na koje redovito pozivamo desetak društava i tako nam uzvraćaju za naše pohode njima. Biskup uvijek, na našu radost, bude i na ovome kulturnom događaju, na komu svako društvo kroz desetak minuta predstavi ono najljepše od hrvatskog kulturnog blaga iz svoga kraja. Poslije je pučko slavlje, predvođeno domaćim bendom. Preostale dvije večeri trodnevnice predvode svećenici gosti. Ove godine drugu večer trodnevnice predvodit će fra Draženko Tomić, župnik Brinje u Lici, i tu večer bit će blagoslov djece, a pjeva dječji zbor. Treću večer, uočnicu Srcu Isusovu, ove će godine predvoditi don Drago Ćurković, župnik Jablanice i Drežnice, i pod tom svetom misom bit će blagoslov bračnih parova, a pjevat će veliki zbor. Tako se sadržajno pripravljamo za našu najveću župnu svečanost – patron župe.
Na Srce Isusovo svetu misu u 18 h redovito predvodi jedan od biskupa, a ove godine patronsko slavlje predvodit će mons. Petar Rajič, nadbiskup i apostolski nuncij u Italiji i San Marinu, sa sjedištem u Rimu“, najavljuje don Rajko te dodaje kako se vjernici, osim za patron, dobro ispovijedaju i za vrijeme velikih božićnih i uskrsnih ispovijedi, a župnik obilazi stare i bolesne koji ne mogu doći u crkvu. Bjelopoljski se puk, također, dobro odaziva i na pobožnosti križnog puta kada je crkva dupke puna; pun je kor pjevača, oltar ministranata. Svake godine treću subotu adventa mladi župljani, u dogovoru sa župnikom, organiziraju Advent u Bijelom Polju, s bogatim duhovno-kulturnim programom. Sve u svemu, vjerski je život dinamičan i sakramentalno dobro aktivan. A vjernicima je na raspolaganju, osobito kada u Hercegovini ljeti (tradicionalno) upeče zvizdan, i vanjski oltar s pripadajućim (prirodnim) amfiteatrom.
Dva ju se oka ne mogu nagledati
Bjelopoljskoj se krasotici namjernici dive još s magistralne prometnice, ali kompletan se dojam stječe tek kada uđete u ovdašnju župnu crkvu; Jedina je u Hercegovini tirolskoga stila, građena je od domaćeg kamena, a osobitost joj je to što je prvi put u ovome kraju izliven betonski svod. Gradio ju je, rekosmo na početku, župnik don Tadija s vjernim pukom, uz pomoć dobročinitelja, Društva Sv. Bonifacija iz Praga, opatije Emaus, a prema nacrtu Antuna Molera, koje je realiziralo bečko građevinsko društvo Union. Nije, međutim, sva ta ljepota spriječila Jugoarmadu i Armiju BiH (…) da, svatko u svoje vrijeme, silno razori župnu crkvu i sve u njoj. Stariji župljani osobito pamte tri drvena oltara izrađena u tirolskom stilu. Crkvu je 2000. obnovio tadašnji župnik don Jakov Renić uz pomoć župljana i dobročinitelja. I, mada je poslijeratna obnova vrhunska, trebalo je nastaviti s uređenjem i obnovom. Toga se držao i don Jakovljev nasljednik don Josip Galić, a evo nastavio don Rajko. Ukratko, crkve i okoliša dva se oka ne mogu nagledati!
„Što se tiče umjetnina, u ovdašnjoj ih je crkvi bilo uistinu vrijednih. Nažalost, sve je to progutala agresorska vatra u proteklom ratu. Ipak, kasnije je ponešto nabavljeno, pa evo i danas imamo vrijedne kipove: Srca Isusova, Gospin kip, kip Sv. Josipa, kameni kip Srca Isusova na pročelju crkve, zatim veliku sliku Srca Isusova, Isusov monumentalni križ-raspelo, četiri vitraja, postaje križnog puta, kameni oltar-menzu… Ali, najveće je blago i bogatstvo vjerni puk koji se poslije Domovinskog rata vratio na svoja ognjišta i nastavio živjeti na svojoj djedovini“, svjedoči župnik.
Mada, treba kazati kako je politika – hrvatska zanimljivo?! – imala i drugih planova, pa su se župljani ovdje vratili (tek) osam godina poslije rata.
Škola u muslimanskom logoru?!
I kada smo na početku kazali kako je povijest Bijelo Polje zapravo prekrstila u Krvavo Polje, evo činjenica. U Prvom svjetskom ratu poginulo je 29, u Drugom i poraću – znakovito više u poraću – 282, a u posljednjem ratu 107 župljana. Uz to, 166 župljana bilo je zatočeno u trima muslimanskim logorima. U jednom od njih danas je osnovna škola… Tako da su ovdašnji katolici uistinu odahnuli kada je prošle godine 9. rujna u Vojnu blagoslovljena i otvorena devetogodišnja osnovna škola s hrvatskim nastavnim programom. Pohađa je 120 Hrvata katolika iz bjelopoljske župe.
Budući da su s nama i (mladi) Jure i Mia, pitamo ih znaju li za tešku prošlost svoga zavičaja. Dakako da znaju, kažu nam. Kako i ne bi kada je u Bijelom Polju gotovo svaka obitelj na neki način obilježena srpsko-muslimanskim zločinima, o čemu svjedoči i spomenik žrtvama posljednjega rata u župnom dvorištu. Pamti to ovdašnja mladež, ali ne kao temelj za, ne daj Bože, osvetu i mržnju, nego za posvećenost svojim korijenima – vjerskim i nacionalnim. Baš je to ono – najveće! – blago ove župe o čijoj perspektivi evo svjedoče ovi mladi župljani.
A takvih je, Bogu hvala, ovdje na desetke.
Objava Priroda je ovoj župi dala ime, a povijest je (umalo) prekrstila u Krvavo Polje: Vjerni puk najveće je blago župe na Neretvi pojavila se prvi puta na Pogled.ba.