Na Vlaškom polju u Vašarovićima, između zaraslih staza, voćnjaka i jasala, umirovljenik Zdenko Lauc danas živi jednostavnim, ali bogatim životom. Nakon više od dva desetljeća rada u Švicarskoj, vratio se na rodnu grudu gdje zajedno s bratom vodi obiteljsko imanje i brine o stadu koje je nekad brojilo i do 200 ovaca.
„Lipo je ovdje. Gdje si rođen, tu je uvijek lipo“, kaže Zdenko dok pokazuje plodne redove šipaka, smokava, šljiva i trešanja koje je sam zasadio. Njegov dan započinje rano – s ispašom ovaca i kavom u Ljubuškom s prijateljima, a završava mirno, u društvu prirode i ponekog susjeda koji uskoči pomoći u poslovima.
Zdenkov glas, prepun smirenosti i jednostavne mudrosti, priča o svemu: od švicarskih tvornica i privatnog ugostiteljstva. Iako je u inozemstvu naučio jezik i razne zanate, srce ga je uvijek vuklo nazad.
Iznad imanja nalazi se ostatak jednog davnog komunističkog sna – “spomenik”, kako ga Zdenko sarkastično naziva, nedovršenom kanalu iz 1950-ih koji nikada nije proradio. Umjesto da donese vodu, projekt je ostao kao nijemi podsjetnik na inženjersku megalomaniju i promašaje bivšeg režima.
Danas uzgaja ovce pasmina teksel i safolk, a meso i sir prodaje poznanicima i prijateljima. „Isplatilo bi se mladima, al’ kad si sam, sve moraš platit’, teško je“, iskreno priznaje. Ipak, zahvaljujući pomoći rodbine, osobito brata i kanadskih rođaka, sve još funkcionira.
Njegovi nasadi uključuju i zanimljive voćke: izraelske smokve, japanske kruške i tradicionalnu raštiku. „Donio sam to iz Hrvatske, velike smokve, tri puta veće od naših“, priča pokazujući redove zasađenih mladica. Uz njih, sade i krumpir, luk, paradajz, patlidžane i lubenice, sve za vlastite potrebe.
Iako voli prirodu, njegova supruga rjeđe dolazi na polje – „boji se zmija“, dodaje kroz osmijeh. Zdenko priznaje da nije uvijek lako, pogotovo zbog bolesti papaka kod ovaca, ali ljubav prema ovom načinu života nadmašuje sve poteškoće. „Najgore je kad fali priča s prijateljima, odmah si nervozan“, kaže. Zato su jutarnje kave u Ljubuškom ritual koji se ne preskače.
Na pitanje može li se živjeti od ovčarstva i poljoprivrede u Hercegovini, kaže: „Može, ali ne sam. Mlad čovjek, uz pomoć nekoga, može napraviti puno.“
Danas, kad život u inozemstvu mnogima izgleda kao jedina opcija, Zdenkova priča podsjetnik je na vrijednost zemlje, rada i zajedništva.
Objava VIDEO Kako Zdenko živi svoju drugu mladost: Umjesto mirovine u stanu – ovce, voćnjak i janjetina iz Vašarovića pojavila se prvi puta na Ljubuški na dlanu.