Je li novi Papa Lav ili Leon?

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Nakon prijepora među Hrvatima kako je ispravno oslovljavati novoizabranoga Rimskog prvosvećenika, jedna je časna sestra – imajući na umu da je on redovnik augustinac – vjerojatno već pomalo umorna od te priče rekla: „Najbolje bi bilo da je uzeo ime Augustin, onda se nitko ne bi žalio.“ I zbilja, rijetko je koja tako, uvjetno rečeno, „banalna“ tema, zauzela toliko prostora i ostala toliko vremena u hrvatskom katoličkom diskursu kao pitanje je li ispravno Lav ili Leon. Poglavito što su biskupi i u Hrvatskoj i u BiH odredili da se u „Euharistijskoj molitvi i u prošnjama Liturgije časova“ koristi inačica: Lav. No, mnogi su svećenici i vjernici laici izrazili svoje negodovanje te i dalje nastavili u misi i molitvama spominjati papu „Leona“, a ne „Lava“.

Povijest svjedoči da Hrvati koriste ime Leon

I kada se pogleda koja je motivacija može se nedvojbeno ustvrditi kako nije riječ ni o kakvu hiru pojedinaca koji od svega imaju napast praviti problem i slučaj, niti se radi o „seljačkoj buni“ nekih skupina koje bi ustajale „protiv biskupa“, nego jednostavno o zahtjevu razuma i osjećaju da je „na juriš“ nametnuto pogrešno rješenje kao norma. Pri tomu, teško se otrgnuti dojmu kako su biskupi poslušali jezikoslovce koji umjesto da definiraju stvari (što im je inače posao), izmišljaju toplu vodu.

A da je tomu tako svjedoči činjenica kako je u hrvatskim liturgijskim knjigama kroz zadnjih 200 godina dosljedno korišteno ime Leon. Takav je slučaj i u važećem Misalu, Lekcionaru, Časoslovu i Ceremonijalu.

Neka stoga ovdje kao podrobnija potvrda rečenoga bude posuđeno ono što su vrijedni ljudi već pronašli, a to je:

Dvije pogreške „bukvalnog“ objašnjenja

Kada se ovo ima na umu, logično je upitati kako to da mi u novije vrijeme napuštamo ono što su naši već davno dobrano bili utvrdili? Odgovor je jednostavan: netko je iz nekog razloga namislio kako sve trebamo doslovce prevoditi (naš istočni susjedi bi rekli: bukvalno). Upravo to je prof. Marko Alerić na HRT-u, u emisiji Dobro jutro, Hrvatska protumačio ustvrdivši kako bi – ukoliko se ne prevodi – Papu trebalo oslovljavati s „Leo“ jer je to nominativ latinske imenice, a „Leon“ (Λέων) bi bilo iz grčkog jezika, ali on nije „službeni jezik Crkve“. Također je spomenuo kako je kardinal protođakon javljajući gradu i svijetu „veliku radost“ da imamo novog papu, rekao kako je pritom koristio akuzativ imenice Leo – koji glasi Leonem, (Qui sibi nomen imposuit Leonem) pa je to ljude zavelo da ga onda oslovljavaju s Leon.

No, istina je kako ovo „pojašnjenje“ ima dvije temeljne pogreške:

Prvo, besmisleno je imena doslovce prevoditi. Ukoliko se neko ime ustalilo među Hrvatima kao takvo onda ga nema potrebe „prevoditi“. A Leon je – kako smo vidjeli iz navedenih naslova – itekako ukorijenjen u hrvatskom jeziku i, što je možda važnije, uporabi. Činjenica je kako brojni Hrvati nose ime Leon ili u ženskoj verziji Leona, dok se to isto ne može kazati za ime Lav (iako ih ima ali nemjerljivo manji broj), a poglavito za neku – valjda izmišljenu žensku verziju toga naziva koja bi moguće glasila kao Lava ili Lavica

Da bi to bilo jasnije, ako bi profesor Alerić i takvi jezikoslovci ustrajavali u doslovnom prevođenju imena, onda se on ne bi zvao Marko nego Borko ili eventualno Ratko, budući da ime Marko potječe također od latinskog – „Marcus“ te se dovodi u vezu s rimskim bogom rata Marsom i onda značenje interpretira kao „borac“ (Borko) ili „ratnik“ (Ratko). Ali ne, Hrvati su odavno prihvatili ime Marko (iako postoje i imena Borko i Ratko, ali puno rjeđa), kao što su, vidjeli smo, prihvatili i ime Leon (a postoji i ime Lav, ali puno rjeđe) te nema potrebe za ikakvim novim jezičnim egzibicijama.

Argument, dakle, da se novoga Papu oslovljava imenom Lav jer je ono postojalo u uporabi i prije, tj. da ga Hrvati koriste već stoljećima, na istoj je razini kao i činjenica da postoje imena Borko i Ratko, ali imamo daleko raširenije Marko.

Na tragu rečene logike doslovnoga prevođenja još bi banalnije izgledalo da je kojim slučajem kardinal Robert F. Prevost uzeo ime Liberije II. (papa Liberije 352.-366.) onda bismo ga – vjerojatno na radost istočnih susjeda – zvali Slobodan. Ili, još drastičnije, da se kao četvorica njegovih predšasnika iz ranijih vremena, prozvao Anastazije, što bi onda prema doslovnom prijevodu s grčkog (ἀνάστασις – anástasis, ustati, uskrsnuti) moglo biti: Ustaša.

Drugo, pravilo preuzimanja latinskih imena na -ō – kako je objasnio nekadašnji profesor klasičnih jezika u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom fra Ivica Studenović – upućuje na njihovu osnovu, a ne na nominativ. „Osnova se pak vidi tek u kosim padežima. Tako je u hrvatskom Ciceron (osnova), a ne Cicero (nominativ)… Nazon, a ne Nazo; Katon, a ne Kato; Scipion, a ne Scipio; Neron, a ne Nero… Po istoj logici je i Leon, a ne Leo čime se izbjegava gomilanje vokala u hrvatskoj deklinaciji (Lea, Leu, Lea…)“, pojasnio je fra Ivica.

Vjernički je osjećaj: Leon

A da su sve ovo naši stari veoma dobro znali, svjedoči i činjenica iz katedrale Srca Isusova u Sarajevu, u kojoj na nadvratniku vrata koja vode na kor (s desne strane predulaza) stoje zabilježeni podatci o njezinoj posveti te se uz ostalo veli da je to bilo 14. rujna 1889., „za Pape Leona XIII.“ Tako će sada misnici koji budu misili u sarajevskoj prvostolnici jedno čitati, a drugo izgovarati…
Zanimljivo, da beogradski nadbiskup kardinal Ladislav Német nije imao napasti kao hrvatski i bh. biskupi nego je – nasuprot onomu što bismo pomislili da će kao što se to čini u srpskom jeziku – odredio da se Papu u liturgiji i molitvama oslovljava s „Leon“.

I vjerujući puk ovo sve vidi i osjeća te odredbu o „Lavu“ doživljava pogrešnom. Razvidno je to i iz ankete Katoličkog tjednika gdje je već „u prvom krugu“ – posluživši se slikom izbora – “Leon” pomeo “Lava” s gotovo 70 % naspram 25% (te 6% onih koji su rekli kako je to svejedno).

Također, jedna gospođa koja je cijeli život provela „u crkvi“ i s Crkvom, vjernički je ponizno zamolila nazvavši redakciju neka se prenese glas naroda i doživljaj, kako je rekla, da se ljudima pri spomenu imena Lav u misi, pred očima stvori lik lava sa špice filmova američke producentske kuće Metro-Goldwyn-Mayer Pictures.Slično su i svećenici govorili kako će moliti za „papu Lava“ te onda u povečerju čitati retke iz Prve Petrove poslanice: „Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri…“ (5,8-9).

Očito je, dakle, kako je bez puno razmišljanja nametnut Lav, a izbačen Leon – na što je Crkva po nekoj inerciji pristala. Zato: nije sramota kazati da smo pogriješili, sramota je ustrajavati u pogrešnom.