U tjednu u kojem bivši saveznici u svijetu koji se ponovno dijeli odvojeno obilježavaju 80. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, osjećaj nezaustavljivog klizanja prema Trećem svjetskom ratu se pojačava.
Slom Pax Americana, međusobna povezanost sukoba, nova spremnost na neograničeno nasilje pod pokroviteljstvom države i irelevantnost institucija poretka temeljenog na pravilima, sve je to brutalno demonstrirano ovog tjedna. Od Kašmira do Khan Younisa, Hodeide, Port Sudana i Kurska, jedini zvuk su eksplozije, a jedina lekcija – stara pravila više ne vrijede, piše Guardian.
Fiona Hill, politička analitičarka i savjetnica britanske vlade za nadolazeći strateški obrambeni pregled, tvrdi da je Treći svjetski rat već počeo – samo to nismo priznali.
Strah od svijeta u kojem nitko – zahvaljujući znanosti ili globalizaciji – više nema kontrolu nije nov. Ta je ideja bila tema dvaju Reithovih predavanja: 1967. godine, koje je održao antropolog Edmund Leach, a 1999. godine, koje je održao politički filozof Anthony Giddens. Ali rijetko je bilo tako očito da se svjetski poredak temeljen na pravilima, uspostavljen 1945., nalazi u tako kaotičnom povlačenju.
Bivši britanski ministar vanjskih poslova David Miliband to je dobro opisao ovog tjedna u Chatham Houseu:
„Znam da ljudi uvijek govore da se svijet mijenja, ali ovo se stvarno osjeća kao trenutak pravog geopolitičkog previranja, barem jednako značajnog kao 1989.-90., kada je svijet prešao iz Hladnog rata u unipolarni trenutak. Za mene je Trumpova administracija i simptom i uzrok promjena koje su u tijeku.“
Problem je u tome što je puno jasnije odakle odlazimo – svijeta u kojem su SAD bile sidro globalnog sustava – nego prema čemu idemo. Znam da se puno govori o multipolarnom svijetu kao preraspodjeli moći, ali taj koncept mi prenosi previše stabilnosti, previše sigurnosti.
Njegov bivši mentor Tony Blair je u govoru u Kaliforniji rekao:
„Svi su izbačeni iz svoje zone udobnosti. Buka koju čujete iz političkog raslinja je panična potraga za opcijama. Ljudi preispituju svoj položaj u svijetu i svoje odnose. Nema sumnje da je ovo veliki šok. Ovo je najznačajniji geostrateški događaj koji mi pada na pamet u vezi s Amerikom i svijetom.“
Za bivšeg američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena, Trumpovo ignoriranje saveznika je čin vandalizma. Diplomati diljem svijeta, rekao je, pitaju se: “Što se dovraga događa”
Blinken je rekao da je Amerika gradila povjerenje, ekonomska partnerstva te vojne i političke saveze već 80 godina, a ako bi se to urušilo za 100 dana, bilo bi izuzetno teško obnoviti.
„To znači da zemlje traže načine suradnje bez nas, suradnje, ali bez SAD-a. Mogućnost da se ono što se danas kaže sutra otkaže, a opet prekosutra, znači da jednostavno ne mogu računati na nas. Joe Biden je znao reći da nije mudro kladiti se protiv Amerike. Problem je sada što se nitko više ne kladi na Ameriku.“
Tužne posljedice američkog povlačenja bile su vidljive cijeli tjedan. Možda ovo i nije svjetski rat – ali jeste svijet u ratu.
U Gazi, svijet promatra kako blokada hrane, pomoći i medicinskih potrepština – unatoč obvezujućim nalozima Međunarodnog suda pravde (ICJ) – ulazi u treći mjesec. Izrael je, u potrazi za sigurnošću, bombardirao Jemen, Libanon, Siriju i Gazu u posljednjem mjesecu. Svakodnevno poziva SAD da mu dopuste bombardiranje Irana.
Trump se teško može žaliti kada Bezalel Smotrich, ultradesničarski izraelski ministar financija, predstavi svoju viziju za Gazu, predviđajući da će za pola godine stanovništvo tog područja biti ograničeno na uski pojas zemlje, a ostatak “potpuno uništen”. Smotrich je samo ponovio verziju Trumpovog plana da se Gaza isprazni od Palestinaca — plan koji je u suprotnosti s uvjetima prekida vatre koji je ispregovarao njegov izaslanik.
Na “konferenciji o naseljima”, Smotrich je također izjavio da će Izrael “ostvarivati suverenitet” na Zapadnoj obali tijekom mandata sadašnje vlade, koji istječe u listopadu 2026., osim ako se izbori ne raspišu ranije. „Za nekoliko mjeseci moći ćemo reći da smo pobijedili. Gaza će biti potpuno uništena“, rekao je Smotrich. “Za još šest mjeseci Hamas više neće postojati kao funkcionalna organizacija.”
Dok Trump šuti, na Europi je da reagira. „Vrijeme je da se Europska unija i cijela međunarodna zajednica probude“, rekao je belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prévot. Blokadu je okarakterizirao kao “potpunu sramotu” i izjavio: “To nije prihvatljivo; namjerno prekidanje humanitarne pomoći, pristupa hrani, zdravstvu, struji i vodi kao ratna strategija potpuno je neprihvatljivo”.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron rekao je: “Ako osuđujemo Rusiju zbog kršenja ukrajinskog suvereniteta, ne možemo šutjeti kada se to događa u Gazi. Hamas mora biti potisnut, da, ali ne po cijenu gaženja svih pravila.”
Pozvao je na jedinstveni europski odgovor, ali na sastanku ministara vanjskih poslova u Poljskoj, 27 članica nije se moglo dogovoriti ni o zajedničkoj izjavi, a kamoli o suspenziji sporazuma o slobodnoj trgovini s Izraelom, što je predložila Nizozemska.
U međuvremenu, u Port Sudanu – glavnom kanalu za humanitarnu pomoć Sudanu – dronovi Snaga za brzu potporu (RSF) uništavaju infrastrukturu, baš kao što su izraelske bombe ovog tjedna učinile u Hodeidi, glavnom ulazu za pomoć Jemenu.
U ponedjeljak je pokušaj sudanske vlade da UAE pozove na odgovornost za slanje oružja RSF-u propao pred Međunarodnim sudom pravde. UAE, kao i mnoge druge države, potpisnica je Konvencije o genocidu, ali je dodala rezervu da se njihovo poštivanje konvencije ne može razmatrati pred Međunarodnim sudom pravde. ICJ je zaključio da očito nema nadležnost. Samo se jedan sudac, Abdulqawi Ahmed Yusuf iz Somalije, nije složio.
Tako UAE dobiva prestiž potpisivanja konvencije bez obveze da bude ocijenjena prema njezinim pravilima. Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy pokušava posredovati u postizanju primirja, ali zasad bezuspješno. SAD, s druge strane, označavaju čelnike RSF-a kao genocidne, ali ne poduzimaju konkretne diplomatske mjere.
U Kašmiru, gdje dvije nuklearno naoružane države ispaljuju rakete jedna na drugu, američki interes je gotovo nepostojeći. SAD nema veleposlanika ni u Indiji ni u Pakistanu, niti je imenovan viši dužnosnik State Departmenta. Sukob nije ni tema u američkim medijima, a Trumpov inicijalni komentar bio je: “Šteta je. Ako razmislite, oni se bore već mnogo, mnogo desetljeća – zapravo stoljećima”.
U prijašnjim krizama između Indije i Pakistana, presudna američka intervencija pomogla je u smirivanju strasti. U srpnju 1999. u Washingtonu, Bill Clinton je osobno natjerao tadašnjeg pakistanskog lidera Nawaza Sharifa da se povuče, što je jedan dužnosnik nazvao najvažnijim sastankom Clintonove predsjedničke karijere.
Bivši državni tajnik Mike Pompeo otkrio je u memoarima koliko su blizu bile obje strane nuklearnoj katastrofi u veljači 2019., što je on panično pokušao spriječiti iz sigurnosne hotelske sobe u Hanoju. Uznemirujuće je to što Indija više ne opisuje sukob kao terorizam, već kao sukob država, tvrdeći da je Pakistan postao štit za terorizam.
Ovi sukobi možda djeluju nepovezano, osim zajedničke niti – odsustva američkog liderstva i stalnog previranja. No u Ukrajini se, tvrdi Hill, okupljaju svi strukturni elementi svjetskog rata. Razmjeri pogibija možda su manji nego u Drugom svjetskom ratu, ali britanska vojska tvrdi da je Rusija pretrpjela 900.000 žrtava – daleko više nego u ratovima u Čečeniji i Afganistanu.
Štoviše, ratovi su sada, njenim riječima, “sustavni sukobi koji mijenjaju poredak, s višesmjernim angažmanom mnogih zemalja”. Kineski brodovi pod ruskom kontrolom koji oštećuju podvodne kablove u Baltičkom moru samo su dio Putinovog globalnog rata.
Kina, Sjeverna Koreja i Iran podržavaju Rusiju – neki materijalno, izgradnjom tvornica dronova ili slanjem vojnika. Mnoge druge zemlje održavaju rusku ekonomiju živom, čime je njihova neutralnost upitna. Indija, s kojom je UK upravo zaključilo sporazum o slobodnoj trgovini, kupila je od Rusije nafte u vrijednosti 112 milijardi eura od početka rata, kao i oružje.
Rusija i njeni saveznici predstavljaju sukob kao rat protiv američke hegemonije. Trump je očito imao plan da izvuče SAD iz linije vatre i postavi odnose s Rusijom na novu osnovu – želju koju gaji još od 1980-ih.
Kako piše Guardian, “Trump i Putin svijet vide slično: nekoliko suverenih sila koje dijele teritoriju u sfere utjecaja”. Njegov san je reprizirati Jaltsku konferenciju iz 1945., s Putinom i vjerovatno Xijem Jinpingom, dok Eoropa promatra, a Ukrajina biva raskomadana. Ali organizirati “pristojnu izdaju” pokazalo se težim nego što je očekivao.
Trump je Zelenskom u Bijeloj kući rekao: “Treba da budeš zahvalan. Nemaš karte u rukama”. Ali Trump je precijenio vlastite karte – mnoge je sam odbacio kroz destruktivni trgovinski rat. Ispostavilo se da Zelenski ipak ima neke adute: ponudio je 30-dnevni prekid vatre, dogovor o mineralima s SAD-om i fokusirao se na vojnu vrijednost Ukrajine za sigurnost Zapada.
Fotografija Trumpa i Zelenskog na sahrani pape (koju je snimio šef kabineta Zelenskog Andriy Yermak) odavala je pomirljiv ton i laskala Trumpovom egu. Promjena raspoloženja u Washingtonu sada je primjetna. Čak je i JD Vance, potpredsjednik i nekadašnji glavni kritičar Zelenjskog, ovog tjedna priznao da “Rusija traži previše” i rekao da su Europa i SAD “na istoj strani”.
Europski lideri bi to rado prihvatili, ali sada je širom Europe – ne samo u Parizu – jasno da, bez obzira na Vanceovo uvjeravanje, Europa mora biti sposobna djelovati autonomno od SAD-a. Trump očigledno nije pouzdan, a nitko ne dijeli njegovu ocjenu Putinovih namjera.
Planiranje europskih snaga za osiguranje u Ukrajini je u tijeku, kao i priprema za mogući ruski napad na Europu. Od veljače, Francuska i UK, kroz zajedničke ekspedicione snage, formiraju jezgro tih priprema, ali se sada uključuju i drugi, s novim političkim liderstvom koje dolazi iz četvorke Weimar+ grupe: Poljska, Francuska, Njemačka i UK.
U govoru povodom Dana pobjede nad fašizmom, njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier objasnio je dvostruku nužnost da Europa bude spremna na rat. Ruski agresivni rat je uništio europski sigurnosni poredak, a imperijalna zabluda da se rat u Ukrajini može poistovjetiti s Velikim domovinskim ratom je opasna. Zatim je dodao:
“Činjenica da se sada čak i Sjedinjene Države – koje su toliko učinile da ovaj poredak stvore – okreću protiv njega, šok je potpuno nove razmjere. Zato govorim o dvostrukom epohalnom zaokretu – ruskom agresorskom ratu i američkom raskidu s vlastitim vrijednostima – to je ono što označava kraj ovog dugog 20. stoljeća”.
Europa, naglasio je, mora odlučiti šta slijedi.
Objava VELIKA ANALIZA GUARDIANA: Je li III. Svjetski rat već počeo? pojavila se prvi puta na Pogled.ba.