Prije nekoliko dana Španjolska je odobrila zakon kojim se radni tjedan skraćuje s 40 na 37,5 radnih sati.
Yolanda Diaz, ministrica rada Španjolske, rekla je da se time modernizira svijet rada i pomaže ljudima da budu malo sretniji.
Prema lokalnim medijima, 12,5 milijuna radnika u privatnom sektoru s punim i nepunim radnim vremenom imat će koristi od smanjenja, za koja se očekuje da će poboljšati produktivnost i smanjiti izostajanje s posla.
Diazova je izjavila da se ova mjera već primjenjuje na državne službenike i neke sektore, a uglavnom će utjecati na maloprodaju, proizvodnju, ugostiteljstvo i građevinsku industriju, pišu Nezavisne.
Španjolska nije jedina zemlja koja je pokrenula ovo pitanje ili ga planira pokrenuti.
Od zemalja u regiji, Crna Gora razmatra uvođenje sedmosatnog radnog vremena.
Ovo je jedno od predizbornih obećanja Milojka Spajića, premijera Crne Gore, u sklopu njegovog ekonomskog programa, koji predviđa povećanje plaća i mirovina.
Prije pet godina Island je skratio radni tjedan s 40 na 36 sati.
O tome razmišljaju i zemlje poput Njemačke, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva koje su pokrenule ili će pokrenuti pilot projekte.
Belgija je postala prva država članica Europske unije koja je donijela Zakon o četverodnevnom radnom tjednu za sve koji to žele.
Međutim, svi oni koji rade u Belgiji i žele raditi četiri dana u tjednu moraju ugurati isti ukupan broj radnih sati u manji broj dana.
Pitali smo ekonomiste je li nešto takvo moguće u Bosni i Hercegovini i bi li to dovelo do veće produktivnosti radnika.
Admir Čavalić, ekonomist i predsjednik Odbora za ekonomsku i financijsku politiku Zastupničkog doma Parlamenta Federalnih rezervi, za “Nezavisne novine” je rekao da istraživanja pokazuju da sve više radnika želi nematerijalnu naknadu, odnosno da žele što više slobodnog vremena.
„To ne znači nužno da bi došlo do pada produktivnosti. Idealno bi bilo eksperimentirati na razini gospodarstva. Tako su radile Španjolska i niz zemalja. Ako se pokažu dobrima u pogledu produktivnosti, to je dobro i za radnike i poslodavce, te za samo gospodarstvo. Međutim, to bi trebalo dati slobodu radniku da radi prekovremeno, ako želi, kako bi sam mogao odlučivati, i da za to bude plaćen“, istaknuo je Čavalić.
Na pitanje je li moguće da se to u narednom razdoblju provede u BiH ili jednom od entiteta, Čavalić je odgovorio da je trenutno najbliže integraciji pauze u radno vrijeme u Federaciji BiH izmjena Zakona o radu.
„To je samo ideja i nije to, ali je posredno slično ovome“, dodaje Cavalić.
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Istočnom Sarajevu, rekao je da već dugo postoje inicijative za skraćivanje radnog tjedna, kako u zemljama EU, tako i u zemljama regije.
„Ideja iza ovog prijedloga je pokušati pronaći ravnotežu između privatnog i poslovnog života, što bi pozitivno utjecalo na motivaciju i produktivnost. Zanimljivo je iskustvo Islanda, koji je proveo projekt smanjenja radnog tjedna na 35-36 sati bez smanjenja plaća. Na temelju naknadnih istraživanja pokazalo se da je produktivnost ostala ista ili čak poboljšana. Island je imao iznadprosječan gospodarski rast. To se pripisuje smanjenju stresa na radu i povećanju dobrobiti samog radnika. Poučeni ovim iskustvom možemo zaključiti da bi i u drugim zemljama, uključujući našu, smanjenje radnog tjedna moglo imati slične učinke“, naglasio je Mlinarević.
Udruženje poslodavaca Federacije BiH oglasilo se o inicijativi za uvrštavanje pauze u radno vrijeme radnika, rekavši da bi usvajanje ove inicijative predstavljalo novo, dodatno opterećenje za poslodavce.
„Takva inicijativa, usvojena bez prethodnih konzultacija sa socijalnim partnerima, predstavljala bi ozbiljan presedan u socijalnom dijalogu i izravan novi udarac poslovnom okruženju“, izjavili su poslodavci.
Objava Kako da ljudi budu sretniji: Je li rješenje uvođenje kraćeg radnog tjedna u Bosni i Hercegovini? pojavila se prvi puta na Pogled.ba.