Na 62. izdanju ugledne književno-kulturne manifestacije Šimićevi susreti, koja njeguje uspomenu na velikog Antuna Branka Šimića i potiče mlade na književno stvaralaštvo, prvo mjesto u kategoriji srednjih škola za pjesmu „Prah vremena“ osvojila je Gabrijela Begić, učenica četvrtog razreda Gimnazije fra Grge Martića Posušje.
Pjesnički rad mlade Posušanke prepoznat je i nagrađen kao najbolji među brojnim pristiglim radovima, a oduševio je stručni žiri izražajnom jezičnom zrelošću, dubinom misli i autentičnim lirskim tonom.
Mentorica nagrađene učenice, profesorica Jasminka Petric, istaknula je u razgovoru za posušje.info kako Gabrijela već niz godina s velikim entuzijazmom sudjeluje na književnim natjecanjima, a ovaj uspjeh vidi kao plod njezine predanosti, senzibiliteta i izražene umjetničke nadarenosti.
Važno je naglasiti kako Gabrijeli ovo nije prva književna nagrada – na nedavnoj manifestaciji Dani hrvatskoga jezika, osvojila je drugo mjesto za interpretaciju pjesme „Ti koja imaš nevinije ruke“ hrvatske pjesničke velikanke Vesne Parun.
U sklopu ovogodišnjih Šimićevih susreta dodijeljena je i Godišnja nagrada „Antun Branko Šimić“, koja je pripala hrvatskom pjesniku Tomislavu Domoviću za poetsku knjigu „Slava“, objavljenu 2024. godine u izdanju zagrebačkog poduzeća Vjetrokaz.
U vremenu kada se književna riječ nerijetko nalazi na marginama društvenog interesa, ovakvi uspjesi snažna su potvrda da među mladima i dalje žive istinska ljubav prema pisanoj riječi, misaonom izrazu i pjesničkom stvaralaštvu. Cijeli posuški kraj, ali i šira hercegovačka regija, mogu s ponosom gledati na ovaj uspjeh – jer na mladima ne ostaje samo svijet, nego i budućnost književnosti.
Čestitamo našoj Gabrijeli i njezinoj mentorici prof. Jasminki Petric!
U nastavku donosimo nagrađene stihove naše Gabrijele Begić.
Prah vremena
Bila sam hrpa smijeha
što se rasipa pod krošnjama hrasta,
dječje stopalo na mekoj travi.
…I san što nestade
prije nego ga dotakoh.
Nisam ni trepnula,
sjenke iza mene narasle su,
a lutke moje nestale
u prašini pustih polica.
Vrijeme je prolazilo,
prolazilo…
Gledala sam za njim,
ne znajući kako da ga uhvatim
i nekako zadržim…
Više nisam dijete,
da se majci i ocu uteć´ mogu,
bez osmijeha i ruke da me podigne…
Ja još plešem s vjetrom
u šarenim ulicama djetinjstva.
Ja još pišem pisma oblacima
vjerujući da će ih pročitati netko
tko zna naš jezik snova…
Još se radujem onim sitnicama
koje bi odraslog nekog rastužile,
možda naljutile…
I ne znam kada su moji dlanovi postali premali
za sve što trebam ponijeti…
Objava Gabrijela Begić iz Posušja na Šimićevim susretima osvojila prvo mjesto pojavila se prvi puta na Posušje.info.