Na današnji dan u Borovu Selu pokraj Vukovara pobunjeni hrvatski Srbi ubili su 12 hrvatskih policajaca.
Na Plitvicama je hrvatska policija nešto ranije uhitila dvojicu vođa srpske pobune u Slavoniji – Gorana Hadžića i Borivoja Savića.
Eskalacija pobune
Ovo uhićenje postalo je povod za eskalaciju pobune u dijelovima Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom, koji su bili dobro naoružani oružjem dobivenim od JNA i nalazili se uz samu granicu sa Srbijom.
U Borovu Selu, 31. ožujka 1991. godine, Srpsko nacionalno vijeće donosi odluku o pripajanju tzv. “Autonomne oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem” Republici Srbiji.
Ubrzo nakon toga, Srbi iz tog područja i okolnih sela postavljaju barikade oko Vukovara, dok u Borovo Selo pristižu stotine pripadnika paravojnih formacija iz Srbije.
U noći s 1. na 2. svibnja 1991. dvije policijske ophodnje obavljale su izviđanje na cesti Borovo – Dalj. Primijetivši srpsku zastavu koja je visila na ulazu u Borovo Selo, namjeravali su je skinuti. Na njih je zapucano iz privatne kuće.
Ušli u zasjedu
Pri obavljanju dužnosti dvojica policajaca ranjena su i zarobili su ih srpski pobunjenici, a dvojica su se, ranjeni, vozilom uspjeli izvući.
Brzo nakon incidenta započinju pregovori o oslobađanju zarobljenih hrvatskih policajaca, no oni završavaju bez uspjeha. Zbog toga se donosi odluka o njihovom oslobađanju policijskom akcijom.
Dana 2. svibnja, oko podneva, u Borovo Selo upućeni su autobus i dva automobila s tridesetak pripadnika vinkovačke policijske uprave, naoružanih automatskim oružjem.
Ne sluteći da ulaze u unaprijed pripremljenu zasjedu, dolaze do središta sela gdje ih dočekuju naoružani lokalni Srbi i dobrovoljci iz Srbije.
Iznenada je otvorena žestoka paljba iz snajpera s prigušivačima, automatskog oružja i tromblonskih mina.
Unatoč iznenađenju, napadnuti policajci uspijevaju uspostaviti obranu, povlačeći se u čvrste zgrade i tražeći pomoć. Pojačanja iz Vinkovaca i Osijeka kreću prema selu, no osječka jedinica ne uspijeva proći zbog barikada kod Dalja.
Istovremeno, iz srpskog sela Trpinje dolazi stotinjak dodatnih naoružanih Srba u pokušaju da opkole hrvatske snage, ali u tome ne uspijevaju.
Bez istrage
Vinkovačko pojačanje ulazi u selo, no i ono upada u zasjedu. Nakon trosatne neravnopravne borbe, preostali policajci se predaju. Srpski pobunjenici i dobrovoljci tada masakriraju poginule i brutalno premlaćuju ranjene policajce, do neprepoznatljivosti.
Borbe prestaju tek kada u Borovo Selo ulazi oklopna kolona JNA sa sedam transportera i uspostavlja tzv. “tampon zonu”. Time se prekida vatra i započinju pregovori u sklopu kojih je pripadnicima MUP-a dopušteno da, u vozilima JNA, iznesu tijela dvanaestorice poginulih i dvadesetak ranjenih kolega. Međutim, nije im dopušteno provesti istragu na mjestu zločina.
Sljedeći dan je autobus s hrvatskim policajcima stigao osloboditi dvojicu zarobljenih kolega. Dočekani su u zasjedi. Pri tome je ubijeno 12, a ranjeno 23 policajaca.
Imena
Ubijeni su policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Ivica Vučić (1961.), Mladen Šarić (1965.), Janko Čović (1965.), Zdenko Perica (1965.), Josip Culej (1966.), Marinko Petrušić (1966.), Željko Hrala (1968.), Zoran Grašić (1969.), Luka Crnković (1970.) i Mladen Čatić (1971.).
U veljači 2012., sud u Osijeku osudio je Milana Marinkovića za ratni zločin na tri i pol godine zatvora zbog zlostavljanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca. U 2014. godini, Marinkoviću je Vrhovni sud Republike Hrvatske smanjio kaznu na tri godine.
Preživjeli policajci opisali su kako je taj napad izgledao.
“To je počela paljba sa svih strana. S krovova kuća, iz dvorišta… Možete zamisliti. Na brisanom prostoru izađete iz autobusa, ljudi padaju. Snajperi tuku. Puškomitraljezi. Nemate se gdje skloniti. Prisiljeni smo bili ulaziti u kuće i tamo su bile klopke. Neki su dečki upali u osinje gnijezdo”, rekao je vinkovački policajac Boris Lovoričić prije nekoliko godina u razgovoru za RTL.
“A tamo bili zarobljeni, iako ranjeni, zlostavljani i mučeni. Meni osobno je jedan četnik držao nož na čelu, Vukašin Šoškočanin mi je držao pištolj na čelu i brojao je deset sekundi da se naš zapovjednik Martin Matković preda. Ako se ne preda, nas će pobiti. Došao je do tri. U tom trenutku je netko od njihovih povikao da mu je sin zarobljen. U trenutku kada je saznao da mu je sin zarobljen, spustio je pištolj meni s čela i opalio metak koji je ranio mog kolegu”, kazao je Josip Vincetić iz vinkovačke policije.
Objava 34. godišnjica ubojstva hrvatskih redarstvenika u Borovu pojavila se prvi puta na Hrvatski Medijski Servis – Sad znam više!.